BILJE
Radi očuvanja trajne uspomene na hrvatske branitelje i civile – žrtve iz Domovinskog rata stradale u pojedinačnim ili masovnim pogubljenjima tijekom velikosrpske agresije , Republika Hrvatska, dostojno je, prepoznatljivim spomen-obilježjem, označila mjesta koja trajno svjedoče o žrtvi podnesenoj u Domovinskom ratu.
Golubica je ponos i tuga. Ponos jer su hrabro branili svoj dom i državu...tuga jer su dali ono najvrijednije što su imali - svoj život. Hrvatski branitelji, civili, još uvijek neidentificirane žrtve, nisu tek slagalica brojeva, za statistiku i usporedbe, oni su Ivan, Kata, Stjepan, Mara, Ante... Najmanje što možemo učiniti jest očuvati uspomenu na sve njih – da se ne zaboravi.
Posjetom ovom mjestu zakoračili ste u sudbinu čovjeka, zakoračili ste u potvrđenu istinu, postali ste dio povijesti koja se ne zaboravlja.
Spomen-obilježje
„Ranjena golubica”
Masovne grobnice
Na području Bilja otkrivene su 3 masovne grobnice - mjesno katoličko groblje Billje.
1. Masovna grobnica Bilje, katoličko groblje, na kraju groblja, lijevo od staze; lokacija 1 - ekshumacija provedena 21.08.1997., ekshumirani posmrtni ostaci 7 osoba, identificirani posmrtni ostaci 7 osoba.
2. Masovna grobnica Bilje, katoličko groblje, lijevo od ulaza na početku groblja; lokacija 2 - ekshumacija provedena 21.08.1997., ekshumirani posmrtni ostaci 5 osoba, identificirani posmrtni ostaci 5 osobe.
3. Masovna grobnica Bilje, katoličko groblje, lijevo od ulaza na početku groblja; lokacija 3 - ekshumacija provedena 21.08.1997., ekshumirani posmrtni ostaci 3 osobe, identificirani posmrtni ostaci 3 osobe.
Na spomen obilježju postavljenom 1999. godine na mjesnom groblju u Bilju, navedeni su zbirni podaci o žrtvama ekshumiranim iz masovnih grobnica. Tako tekst na spomen obilježju glasi;
"U SPOMEN NA 15 HRVATSKIH BRANITELJA I CIVILA POGUBLJENIH 1991. GODINE U VELIKOSRPSKOJ AGRESIJI NA REPUBLIKU HRVATSKU, HRVATSKI NAROD, 1999."
UBIJENI I IDENTIFICIRANI
BILJE, KATOLIČKO GROBLJE, LOKACIJA 1
Stjepan Geto
rođ. 1947.
Ivan Majsan
rođ. 1956.
Josip Majsan
rođ. 1958.
Šandor Orđan
rođ. 1925.
Ivan Šajtoš
rođ. 1928.
Kristina Urbanović
rođ. 1924.
Ljudevit Urbanović
rođ. 1927.
BILJE, KATOLIČKO GROBLJE, LOKACIJA 2
Metoda Bagarić
rođ. 1933.
Edvard Dorić
rođ. 1944.
Borbala Feher
rođ. 1943.
Josip Feher
rođ. 1945.
Marija Malobabić
rođ. 1943.
BILJE, KATOLIČKO GROBLJE, LOKACIJA 3
Andrš Batki
rođ. 1940.
Katalin Batki
rođ. 1936.
Marija Nemet
rođ. 1909.
3. rujna 1991. godine, u bitci za Baranju okupirano je Bilje, posljednje slobodno mjesto u Baranji
Okupacija Baranje započela je već 3. srpnja kada je na to područje preko mosta kod Batine prešla iz Srbije kolona od šezdesetak tenkova i drugih borbenih vozila 36. mehanizirane brigade 12. novosadskog korpusa JNA.
Nakon što je 22. kolovoza 1991. okupirana Darda, hrvatske snage i civili povukli su se prema Osijeku. U dogovoru sa zapovjedništvom 106. osječke brigade, Vladimir Velki okupio je skupinu dragovoljaca, „Biljsku četu ZNG-a“, koja se pod njegovim zapovijedanjem vratila braniti Bilje. U noći s 2. na 3. rujna, prema nalogu 106. brigade, Velki je popisao sve pripadnike njegove čete koja je branila Bilje, njih 72.
Dana 03. rujna 1991. godine u 5 sati i 55 minuta je minobacačkom vatrom iz velikog broja minobacača započeo napad srbijanskih agresora na Bilje koji je trajao 15 minuta. Poslije toga je pješaštvo sastavljeno od baranjskih četnika i četničkih dobrovoljaca iz svih dijelova tadašnje Jugoslavije , zaštićeno oklopnim vozilima Jugoslavenske armije , krenulo u napad na malobrojne branitelje Bilja.
Malobrojne hrvatske snage koje su raspolagale tek puškama i jednim raketnim bacačem nisu se mogle obraniti od oko 800 pješaka potpomognutih tenkovima. Nakon žestokih borbi počelo je izvlačenje koje je završilo kasno poslijepodne, no iz Bilja se uspjelo probiti samo 50-ak hrvatskih branitelja.
Od 72 hrabra branitelja, 11 ih je poginulo, a 11 je zarobljeno . Od 11 zarobljenih, 3 branitelja su razmijenjena poslije višemjesečnih tortura koje su prošli u srbijanskim koncentracijskim logorima i srbijanskim zatvorima a jedan se još vodi kao nestali .
U borbama su tog dana poginula jedanaestorica hrvatskih branitelja:
Branko Kuti
Josip Kuti
Ferenc Bede
Bernard Kotarski
Hrvoje Kraljević
Čedomir Lazarević
Josip Lerinc
Ištvan Horvat
Nikica Lučić
Ivan Pakšić
Damir Rončević
Dio branitelja je zarobljen i naknadno, nakon teških dana u zarobljeništvu, razmijenjen, no devetorica njih zarobljeništvo nisu preživjeli:
Željko Filipčić
Stanislav Strmečki
Anđal Zoran
Ivica Krkalo
Ivan Forijan
Branko Strmečki
Stevo Granfilder
Tibor Šileš
Janoš Šileš
Priča braće Šileš iznimno je potresna i tužna, a Tibor je jedini zarobljeni branitelj tog dana za čijim se posmrtnim ostacima još uvijek traga. Trojica braće Šileš – Tibor, Janoš i Šandor, po nacionalnosti Mađari, u ljeto 1991. godine stavili su se dragovoljno na raspolaganje hrvatskim snagama. Tibor i Janoš kao pripadnici Zbora narodne garde, a Šandor kao pripadnik MUP-a. Jedino je Šandor preživio zarobljavanje kobnog 3. rujna. Pri povlačenju, Tibor je ranjen u ruku, te su se braća sklonila u podrum iščekjući noć kako bi se izvukli iz okupiranog Bilja.
"Plan je bio izdržati do noći, a onda u proboj. Bili smo u svom selu, znali smo svaki ugao, sva polja, i bili smo sigurni da ćemo se u okrilju mraka izvući iz sela živi i zdravi. No oko 17 sati kroz selo su počeli prolaziti četnici i s njima vozila hitne pomoći. Netko je vikao da izađu na ulicu svi koji su ranjeni. Tibor, uplašen i u šoku od gubitka krvi, istrčao je i predao se. U tom trenutku naš plan o bijegu pao je u vodu. Okružili su nas, bacili smo oružje i odveli su nas kojekuda" - Šandor Šileš
Šandor je nakon 117 dana zarobljeništva dočekao slobodu u razmijeni, no njegova braća nisu bila te sreće. Odvedeni su u Dardu odakle im se izgubio svaki trag. Tijelo ubijenog Janoša pronađeno je „zakačeno“ na mostu u Bačkoj Palanci. Pokopano je bez imena na groblju u Novom Sadu, a tek je 2003. ekshumirano nakon čega je utvrđeno da se radi o Janošu koji je imao 34 godine kada je ubijen. Tibor Šileš imao je 28 godina kada je nestao, a za njegovim posmrtnim ostacima još se uvijek traga.
Izvor teksta portal "domovinskirat.hr"
Autor: Borna Marinić
Poginuli i nestali hrvatski branitelji 3. rujna 1991. u Bilju.
Mještani Bilja.
Izvor fotografije: Facebook stranica Braniteljski centar Bilje
HRT: TV KALENDAR, Okupacija Bilja 3.9.1991.
Mogući načini dojave informacija Upravi za zatočene i nestale
Telefonom za anonimne dojave - govorni automat
072/111-111
(Javljanje operatera Uprave - birajte 2
Snimanje poruke - birajte 3)
Pismom
Uprava za zatočene i nestale
Ministarstva hrvatskih branitelja
Trg Nevenke Topalušić 1,
10 000 Zagreb
(s ili bez navođenja osobnih podataka pošiljatelja)
Elektroničkom poštom
uzndr@branitelji.hr
(Domovinski rat)
uzn2srpr@branitelji.hr
(Drugi svjetski rat i poslijeratno razdoblje)
Osobno u prostorijama Uprave
U slučaju da pri dojavi informacija navedete podatke o sebi ili svom identitetu jamčimo da će Vaši osobni podaci biti zaštićeni.
Sve eventualne troškove vezane uz dojavu informacija nadoknadit će Vam Uprava za zatočene i nestale
MINISTARSTVO HRVATSKIH BRANITELJA
Uprava za zatočene i nestale
Trg Nevenke Topalušić 1,
10 000 Zagreb
telefon: 01/2308-759
telefaks: 01/6195-951
.png){kind=logo}