ANTIN - CAREV RIBNJAK
Radi očuvanja trajne uspomene na hrvatske branitelje i civile – žrtve iz Domovinskog rata stradale u pojedinačnim ili masovnim pogubljenjima tijekom velikosrpske agresije , Republika Hrvatska, dostojno je, prepoznatljivim spomen-obilježjem, označila mjesta koja trajno svjedoče o žrtvi podnesenoj u Domovinskom ratu.
Golubica je ponos i tuga. Ponos jer su hrabro branili svoj dom i državu...tuga jer su dali ono najvrijednije što su imali - svoj život. Hrvatski branitelji, civili, još uvijek neidentificirane žrtve, nisu tek slagalica brojeva, za statistiku i usporedbe, oni su Ivan, Kata, Stjepan, Mara, Ante... Najmanje što možemo učiniti jest očuvati uspomenu na sve njih – da se ne zaboravi.
Posjetom ovom mjestu zakoračili ste u sudbinu čovjeka, zakoračili ste u potvrđenu istinu, postali ste dio povijesti koja se ne zaboravlja.
Spomen-obilježje
„Ranjena golubica”
Masovna grobnica
Masovna grobnica Antin - Carev Ribnjak otkrivena je 22.04.1999. godine. Tom prilikom pronađeni su i ekshumirani posmrtnin ostaci 9 osoba; sve ekshumirane žrtve su identificirane.
Osim toga, na području Antina pronađene su i 2 pojedinačne grobnice iz kojih su ekshumirani, a potom identificirani posmrtni ostaci 2 osobe.
Na spomen obilježju postavljenom u rujnu 2017. s južne strane Kolodvorske ulice u Antinu, navedenini su zbirni podaci o žrtvama ekshumiranim iz navedene masovne i pojedinačnih grobnica.
Tako tekst na spomen obilježju glasi:
"U SPOMEN NA HRVATSKE BRANITELJE I CIVILE POGUBLJENE 1991. GODINE U VELIKOSRPSKOJ AGRESIJI NA REPUBLIKU HRVATSKU,
HRVATSKI NAROD, 2016."
UBIJENI I IDENTIFICIRANI
ANTIN - CAREV RIBNJAK - MASOVNA GROBNICA
Martin Antinac
rođ. 1935.
Iva Farago
rođ. 1930.
Zvonimir Flinčec
rođ. 1943.
Josip Kotarlić
rođ. 1934.
Zvonko Kovačević
rođ. 1935.
Antun Mihaljević
rođ. 1942.
Antun Miklošević
rođ. 1951.
Josip Pastor
rođ. 1945.
Stjepan Šarčević
rođ. 1936.
ANTIN - POJEDINAČNE GROBNICE
Pavo Kovačević
rođ. 1950.
Andrija Lukadinović
rođ. 1917.
Masovna grobnica Carev ribnjak
u mjestu Antin
Malo slavonsko mjesto Antin smješteno u općini Tordinci, Vukovarsko-srijemska županija, heterogene nacionalne strukture, odnosno naseljeno s gotov 97% stanovništva hrvatske narodnosti, koja je na predmetnome području, nakon okupacije mjesta, gotovo u pravilu bila katalizator za provedbu etničkoga čišćenja.
Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske operativnim je radom već do 1993. godine raspolagalo dijelom informacija koje se odnose na postojanje masovnih grobnica i to posebno onih na području istočne Slavonije, a uglavnom temeljem izjava preživjelih svjedoka. Tako su u odnosu na mjesto Antin prva svjedočanstva govorila kako postoji grobnica u blizini željezničke stanice, u dvorištu vikendice Ivana Matanovića zv. „Car“, a s kojima su pokopane i uginule domaće životinje.
Iako se glavnina podataka zapravo temeljila na izjavama svjedoka, nakon provedbe mirne reintegracije te zapljenom oskudne dokumentacije koja se odnosila na područje istočne Slavonije nalazio se i dokument tadašnjega SUP-a Vukovar od 14. studenoga 1991. godine. U istome je bilo jasno naznačeno kako su 7. studenoga 1991. godine pripadnici 12. (Novosadskoga) korpusa JNA u Antinu u Kolodvorskoj ulici u ribnjaku bez vode dimenzija 10x20x3 metra u dvorištu gore spomenutoga Ivana Matanovića pronašli posmrtne ostatke više osoba te o istome obavijestili djelatnike Stanice milicije Markušica. Drugoga dana licu mjesta pristupila su civilna tijela okupacijske paravlasti, Osnovnoga suda u Vukovaru s privremenim sjedištem u Dalju, te djelatnici SUP-a Vukovar.
Iz spomenutoga je dokumenta razvidno kako su u ribnjaku pronašli posmrtne ostatke 17 osoba, a za kojih 15 je ustanovljeno kako su usmrćeni tupim predmetima u predjelu glave dok su dvije (2) osobe usmrćene ubodom oštrim predmetom u predjelu vrata čiji se raspon dobi kretao od 50 do 66 godina te je tek jedna osoba bila ženskoga spola.
Po obavljenom uviđaju, u zaključku je navedeno je kako je istražni sudac naredio zalijevanje posmrtnih ostataka krečom te kako je isto i učinjeno.
Dana 13. travnja 1999. godine Županijski sud u Vukovaru naredio je ekshumaciju posmrtnih ostataka hrvatskih branitelja i civila stradalih tijekom agresije na Republiku Hrvatsku u mjestima Vukovar, Lužac, Sotin, Mikluševci, Antin, Tordinci, Korođ, Cerić i Bršadin za koja su saznanja ukazala kako se radi upravo o mjestima skrivenih masovnih i pojedinačnih grobnica.
Uz tadašnju Komisiju za zatočene i nestale, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske rukovodilo je operativnim dijelom posla – ekshumacije posmrtnih ostataka kao i njihova prijevoza na Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku radi daljnje obrade istih te otkrivanja uzroka smrti.
Lokacija same masovne grobnice nalazi se u ulici Kolodvorska kbr.45 na kojoj se nalazila tada razrušena vikendica vl. Ivana Matanovića, a iza iste ribnjak dubine dimenzija približno 20×10 metara, dubine od 1.5 do 4 metra. Ribnjak je bio tek dijelom ispunjen vodom, a rubovi istoga obrasli vodenim raslinjem kao i obala oko istoga. Od jugoistočnog zida na rečene vikendice u smjeru juga pružaju se ostaci ograde načinjene od betonskih stupova. Uzevši u obzir navedene parametre, lokacija je obrađena strojno pri čemu je strojno kopanje započelo na površini od približno 5m2.
Jedna od poteškoća prilikom obrade ukazala se u samom početku kada se na oko 1 m južno od jugoistočnog ugla srušene vikendice naišlo na septičku jamu, s unutarnje strane obzidana punom opekom, a koja se prema izjavama sagradila nakon okupacije samoga mjesta. Jama je promjera 180m te pokrivena s dvije slomljene armirane betonske ploče dimenzija 1.50 x 0.60m. U komadu natrulog crvenkasto-bijelog pokrivača koji je izvučen žlicom bagera iz septičke jame, pronađena je jedna potkoljenica. S obzirom na to da je unutrašnjost septičke jame bila ispunjena vodom te neutvrđene dubine, voda je iz iste crpljenja motornom crpkom.
Dolaskom dva vatrogasna vozila započelo je crpljenje vode pomoću više crpki te je do poslijepodneva istoga dana iscrpljen veći dio vode iz ribnjaka kada su u njegovom sjeverozapadnom uglu postali vidljivi neraspoznatljivi ostaci odjevnih predmeta i nekoliko posmrtnih ostataka ljudskoga kostura – rebara. Tijekom čišćenja samoga ribnjaka, otkriveno je više posmrtnih ostataka nekoliko žrtava, a pored tijela dvije čahure strjeljiva 7.62 mm te uz iste i kosti životinja. Ukratko, kao i u slučaju većine pronađenih masovnih grobnica, korištena je takva lokacija koja ne samo što otežava pronalazak posmrtnih ostataka i sukladno tome onemogućuje progon odgovornih za počinjene zločin, ukazuje i na u potpunosti nedostojan pokop i dehumaniziranje usmrćenih osoba.
Preliminarnim nalazom utvrđeno je kako su iz masovne grobnice ekshumirani posmrtni ostaci devet osoba što je već tada naznačilo mogućnost kako je dio posmrtnih ostataka premješten na sekundarnu lokaciju, a uzevši u obzir ranije spomenuti dokument prema kojemu su u ribnjaku primarno bili pokopani posmrtni ostaci 17 osoba. Obradom i pregledom ekshumiranih posmrtnih ostataka utvrđeno je kako se radi o osobama srednje životne dobi, odnosno prosječne starosne dobi od 52 godine, raspona od najmanje 40 do najviše 61 godine pri čemu je jedna osoba bila ženskoga, a osam muškoga spola.
Svi usmrćeni bili su mještani Antina, koji su nakon njegove okupacije ostali u mjestu te u okvirnom razdoblju, pojedinačno od 25. listopada pa do 7. studenoga 1991. godine usmrćivani i naposljetku bačeni u masovnu grobnicu Carev ribnjak.
Izvor: dr.sc.Ana Filko
(Ministarstvo hrvatskih branitelja)
Antin - 30. rujna 1991.
30. rujna 1991. godine u bitki za Vukovar pala su dva hrvatska sela - Antin i Korođ.
Pritisak na Antin jednako kao na Korođ započeo je već u lipnju, a nastavljen je u srpnju i kolovozu, da bi potkraj rujna 1991. godine postalo neizdrživo. Srbi su u Antinskoj Mlaki, srpskom selu pored Antina, već u svibnju imali tenkove, koje su kasnije ukopali i iz kojih su tukli Antin.
Svakodnevni napadi na Antin potkraj rujna će dovesti do toga da su Antinčani nesposobni za borbu odlučili izaći iz mjesta organizirano prema Tordincima i dalje šljunčarom prema Nuštru i Vinkovcima.Ta odluka je krenula u ostvarenje u noći 29. na 30. rujna.
U proboj iz sela krenuli su poljskim putem između Korođa i Tordinaca za koji su mislili da je siguran, no ondje ih je dočekala zasjeda. Tada gine Vlatko Matanović, a ranjena je Anica Božić, dok se Anuška Pastor vodi kao nestala.
Taj 30. rujna Antinčani zovu crni ponedjeljak, jer su nakon neuspješnog proboja prihvatili ultimatum o predaji, koji je došao iz Markušice i koji je glasio: “Ako se Antin i Korođ ne predaju, biti će sravnjeni sa zemljom”. Oni koji su bili spremni pružiti otpor smatraju da su Antinčani bili lakovjerni, jer su povjerovali ovima iz Markušice. Pokazati će se da Tordinci i Laslovo nisu to učinili i da su se uspjeli braniti do 25. listopada, odnosno, 18. studenog.
Od tada Antin nije predstavljao u vojničkom smislu nikakvu opasnost, pa ipak je nakon predaje u njemu ubijeno 27 civila, koji su tu ostali u Antinu nakon predaje.
Osim pada ova dva hrvatska sela, cijeli dan trajali su žestoki topnički, tenkovski, raketni i minobacački napadi na grad Vukovar, Borovo Naselje i Bogdanovce.
Antin, nekažnjeni zločini:
Priča deveta iz knjige Davora Runtića radnog naslova ”77 priča o ratu”
Kakva je bila uloga Tomislava Nikolića u ratu u Hrvatskoj 1991. ?
Sadržaj možete pročitati na poveznici OVDJE
Sadržaj možete pročitati na poveznici OVDJE
Ante Strinić
NEVJEROJATNA PRIČA O 4 MJESECA SKRIVANJA NA OKUPIRANOM TERITORIJU
Sadržaj možete pročitati na poveznici OVDJE
.jpg)
Mogući načini dojave informacija Upravi za zatočene i nestale
Telefonom za anonimne dojave - govorni automat
072/111-111
(Javljanje operatera Uprave - birajte 2
Snimanje poruke - birajte 3)
Pismom
Uprava za zatočene i nestale
Ministarstva hrvatskih branitelja
Trg Nevenke Topalušić 1,
10 000 Zagreb
(s ili bez navođenja osobnih podataka pošiljatelja)
Elektroničkom poštom
uzndr@branitelji.hr
(Domovinski rat)
uzn2srpr@branitelji.hr
(Drugi svjetski rat i poslijeratno razdoblje)
Osobno u prostorijama Uprave
U slučaju da pri dojavi informacija navedete podatke o sebi ili svom identitetu jamčimo da će Vaši osobni podaci biti zaštićeni.
Sve eventualne troškove vezane uz dojavu informacija nadoknadit će Vam Uprava za zatočene i nestale.
MINISTARSTVO HRVATSKIH BRANITELJA
Uprava za zatočene i nestale
Trg Nevenke Topalušić 1,
10 000 Zagreb
telefon: 01/2308-759
telefaks: 01/6195-951
.png){kind=logo}