ERDUT
Radi očuvanja trajne uspomene na hrvatske branitelje i civile – žrtve iz Domovinskog rata stradale u pojedinačnim ili masovnim pogubljenjima tijekom velikosrpske agresije , Republika Hrvatska, dostojno je, prepoznatljivim spomen-obilježjem, označila mjesta koja trajno svjedoče o žrtvi podnesenoj u Domovinskom ratu.
Golubica je ponos i tuga. Ponos jer su hrabro branili svoj dom i državu...tuga jer su dali ono najvrijednije što su imali - svoj život. Hrvatski branitelji, civili, još uvijek neidentificirane žrtve, nisu tek slagalica brojeva, za statistiku i usporedbe, oni su Ivan, Kata, Stjepan, Mara, Ante... Najmanje što možemo učiniti jest očuvati uspomenu na sve njih – da se ne zaboravi.
Posjetom ovom mjestu zakoračili ste u sudbinu čovjeka, zakoračili ste u potvrđenu istinu, postali ste dio povijesti koja se ne zaboravlja.
Spomen-obilježje
„Ranjena golubica”
Masovna grobnica
Na području Iloka otkrivene su 4 masovne grobnice s ukupno 17 ekshumiranih i 12 identificiranih osoba, kako slijedi:
1. Masovna grobnica Ilok, katoličko groblje, lokacija 11 - ekshumacija provedena 06.09.1999., ekshumirani posmrtni ostaci 6 osoba, identificirani posmrtni ostaci 6 osoba
2. Masovna grobnica Ilok, katoličko groblje, lokacija 1 - ekshumacija provedena 07.09.1999., ekshumirani posmrtni ostaci 5 osoba, identificirani posmrtni ostaci 3 osobe
3. Masovna grobnica Ilok, katoličko groblje, lokacija 3 - ekshumacija provedena 08.09.1999., ekshumirani posmrtni ostaci 3 osobe, identificirani posmrtni ostaci 3 osobe
4. Masovna grobnica Ilok, divlja deponija - ekshumacija provedena 02.06.1998., ekshumirani posmrtni ostaci 3 osobe, sve 3 osobe vode se neidentificiranima
Osim toga, u razdoblju od 30.01.1998. do trenutka postavljanja spomen obilježja, iz pojedinačnih grobnica ekshumirani su posmrtni ostaci daljlnjih 19 osoba, od kojih su identificirani posmrtni ostaci 14 osoba.
Na spomen obilježju postavljenom u ožujku 2006. na mjesnom groblju u Iloku, navedeni su zbirni podaci o žrtvama ekshumiranim iz masovnih i pojedinačnih grobnica. Tako tekst na spomen obilježju glasi;
"U SPOMEN NA 36 HRVATSKIH BRANITELJA I CIVILA POGUBLJENIH 1991.-1995. GODINE U VELIKOSRPSKOJ AGRESIJI NA REPUBLIKU HRVATSKU, HRVATSKI NAROD, 2006."
Od postavljanja spomen obilježja, ekshumirana je još jedna osoba iz pojedinačne grobnice Ilok, Donja Ada.
UBIJENI I IDENTIFICIRANI
ILOK, KATOLIČKO GROBLJE, LOKACIJA 11
Josip Balog
rođ. 1945.
Mile Grbešić
rođ. 1962.
Josip Halt
rođ. 1937.
Pavo Šarac
rođ. 1936.
Danijel Tomičić
rođ. 1929.
Ilija Vojnović
rođ. 1927.
ILOK, KATOLIČKO GROBLJE, LOKACIJA 1
Stojan Lalić
rođ. 1923.
Mara Soldo
rođ. 1944.
Matiša Sopta
rođ. 1931.
ILOK, KATOLIČKO GROBLJE, LOKACIJA 3
Dragutin Bilić
rođ. 1938.
Žarko Brkić
rođ. 1932.
Željko Strešnjak
rođ. 1967.
ILOK, POJEDINAČNE GROBNICE
Josip Balić
rođ. 1951.
Antun Bušić
rođ. 1929.
Marko Dukić
rođ. 1933.
Miroslav Gudelj
rođ. 1970.
Vlatko Gulka
rođ. 1938.
Josip Horvatić
rođ. 1948.
Ivan Ivanika
rođ. 1967.
Jelica Krizmanić
rođ. 1949.
Slavka Leko
rođ. 1935.
Anđa Lončar
rođ. 1926.
Duško Lovrić
rođ. 1961.
Darinka Mažar
rođ. 1933.
Stanislav Strmečki
rođ. 1970.
Nada Vrbanić
rođ. 1949.
17. listopada 1991. Ilok –
genocidno protjerivanje cijelog grada
17. listopada 1991. srijemski grad Ilok potpuno je ispražnjen od njegovih stanovnika Hrvata.
Etničko čišćenje na rasističkoj osnovi mržnje prema jednom narodu, 46 godina nakon propasti nacizma, napravila je Titova JNA.
Ta JNA, koja je, u stvari, trebala štiti ugrožene Hrvate od prijetnji Srba koji su već počeli ubijati po Hrvatskoj. No, zašto 27 godina DORH nije podnio tužbe protiv vrha JNA i vrha Srbije za etničko čišćenje i genocid u Iloku i čitavom Srijemu?
Grad su okružile postrojbe JNA spremajući se razoriti ga umjesto obraniti ga od podivljalih paravojnih jedinica Srba koji su već napravili pokolje u Lovasu, Šarengradu, Tovarniku, Bapskoj i ostalim mjestima iločkog kruga.
Najbliži slobodni teritorij Iloku u tom trenutku bio je udaljen čak 25 kilometara. Zbog toga je nevino civilno hrvatsko stanovništvo pod prijetnjom smrti bilo prisiljeno napustiti Ilok.
JNA, koja je zapravo trebala štititi Hrvate od ubilačkih prijetnji Srba iz Bačke Palanke, Šida i okolnih mjesta, je grad nakon protjerivanja tisuća Hrvata jedonstavno predala u ruke Srbima. Srbima, koji su u Iloku bili velika manjina u od svega 7,14% na popisu stanovništva 1991. godine, a taj su grad proglasili ni manje ni više nego – srpskim, s namjerom da ga priključe Srbiji!
Tako je JNA, kako nam je lagano 45 godina „slavna Titova vojska svih naroda Jugolsavije“ i „nasljednica slavnih partizana antifašista“, zajedno sa svojim pomagačima četnicima i drugim paravojnim jedinicama, nastavila provoditi genocid nad Hrvatima etnički čisteći sva područja pod svojim nadzorom.
Gornja slika: Ilok, 17. listopada 1991. odlazak u progonstvo; donja lijeva slika: Ilok, 6. listopada 1991., Žene odlaze na most na razgovor s predstavnicima novosadskog korpusa JNA (pukovnikom Petrom Grahovcem); donja desna slika: Ilok, 6. listopada 1991., Žene odlaze na most na razgovor s predstavnicima novosadskog korpusa JNA (pukovnikom Petrom Grahovcem)
Gradska skupština Iloka 12. listopada 1991. odlučuje da se ide na referendum da građani sami odluče o sudbini i prijetnjama smrti gradu koji je sa svih strana bio okružen JNA i četnicima.
Dana 13.listopada 1991. građani Iloka izlaze na referendum u situaciji kad je grad potpuno okružen, a prva slobodna teritorija udaljena je 25 km. Svaki oružani otpor bio bi uzaludan, a dodatno je situaciju otežavala činjenica da je grad bio pun civila iz okolnih mjesta koji su spas pronašli u Iloku.
Na referendumu je odlučeno da se prihvati odlazak iz grada te je u Šidu 14. listopada 1991. u prisutnosti generala JNA Dragoljuba Aranđelovića i članova Europske komisije potpisan sporazum o iseljenju hrvatskog stanovništva iz grada Iloka.
Isti dan jedinice JNA ulaze u mjesta Šarengrad, Bapska i Mohovo te počinju mučenja i ubijanja nad stanovnika koji su se tamo nalazili.
Pripadnici ZNG-a i pojedine skupine građana nisu vjerovali u potpisani sporazum te se u noći sa 15. na 16. listopada skupina branitelja odlučuje se za proboj te nakon tri dana stižu u Lipovac.
Kolona od 8000 ljudi – civila, staraca, žena i djece
17. listopada 1991 g. kolona od 8000 ljudi – civila, staraca, žena i djece – morali su napustiti svoj grad Ilok samo zato što su Hrvati i kreću na put dugačak više od 40 km u Lipovac, prvo slobodno mjesto u Hrvatskoj.
Za ovaj zločin genocida je trebao odgovarati cijeli vojni vrh JNA i politički vrh Srbije, kao i parlamentarci u Srbiji koji su bili organizatori paravojnih postrojbi koje su ubijale u Iloku, Mohovu, Bapskoj, Šarengradu i Lovasu. No, osuđen je samo potpisnik dokumenta o iseljavanju u Šidu Dragoljub Anđelković u Osijeku 2001. godine (naravno, nedostupan hrvatskom pravosuđu).
U presudi Anđelkoviću piše da je „za počinjenje kaznenog djela genocida utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 15 godina, a za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva kazna zatvora u trajanju od 20 godina, pa mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 20 godina“.
Protjerano hrvatsko stanovništvo iz Iloka. Grad mora biti napušten do 17.listopada. Srbi kreću u pljačke kuća, imovine i žitarica…
Ono što su Srbi po Iloku i selima činili, uglavnom su činili prema instrukcijama koja su dobivali iz Bačke Palanke, s lijeve obale Dunava. Svaki incident koji bi se dogodio, bio je “potpisan” uglavnom rukopisom istog naručitelja. “Metode koje su primjenjivali bile su svakakve”, po riječima Dragana Puškarića, “od verbalnih uvrjeda do guranja uginulih životinja u torbe zaposlenim radnicama u tvornici Itexu”.
Nakon što su nadrasli, odnosno “prevazišli” vlastite metode verbalnih i inih, niskih pritisaka i objeda Hrvata, u davanju uputa domaćim Srbima Bačkoj se Palanci pridružio i Šid. Zajednički su uveli novu metodu – počeli su zveckanjem oružja.
Odluka “Izvršnog saveta MZ Ilok, Republika Srpska Krajina“, od 24. veljače 1992. o promjeni naziva ulica u Iloku
Velikosrpski okupatori su po izgonu Hrvata i okupaciji mjesta odmah uspostavili svoju civilnu i milicijsku vlasti, a po poduzećima i ustanovama postavili nove rukovoditelje, a stari su ostajali samo ako su bili podobni. Etničko nasilje nad ovim krajem nije stalo ni na tome.
Studenoga i prosinca 1991. godine velikosrpske okupatorske vlasti dodatno mijenjaju etničku sliku na štetu Hrvata. U prazne hrvatske kuće naseljavaju Srbe, u drugom valu u njih ušla je “Milicija SAO Krajine”. U mijenjanje nacionalne slike ovog kraja uključila se Vlada Srbije, kad je koncem 1991. i početkom 1992. prisilno uselila Srbe s područja središnje Hrvatske (zapadna Slavonija), zatim iz BiH i Srbije.
Erdutski sporazum je naziv za Temeljni sporazum o Istočnoj Slavoniji, Baranji i Zapadnom Srijemu koji je postignut tijekom pregovora u američkom Daytonu (Daytonski sporazum) između hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana i srbijanskoga predsjednika Slobodana Miloševića. Potpisalo ga je 12. studenog 1995.
(Prilog HRT TV Kalendar)