ERDUT
Radi očuvanja trajne uspomene na hrvatske branitelje i civile – žrtve iz Domovinskog rata stradale u pojedinačnim ili masovnim pogubljenjima tijekom velikosrpske agresije , Republika Hrvatska, dostojno je, prepoznatljivim spomen-obilježjem, označila mjesta koja trajno svjedoče o žrtvi podnesenoj u Domovinskom ratu.
Golubica je ponos i tuga. Ponos jer su hrabro branili svoj dom i državu...tuga jer su dali ono najvrijednije što su imali - svoj život. Hrvatski branitelji, civili, još uvijek neidentificirane žrtve, nisu tek slagalica brojeva, za statistiku i usporedbe, oni su Ivan, Kata, Stjepan, Mara, Ante... Najmanje što možemo učiniti jest očuvati uspomenu na sve njih – da se ne zaboravi.
Posjetom ovom mjestu zakoračili ste u sudbinu čovjeka, zakoračili ste u potvrđenu istinu, postali ste dio povijesti koja se ne zaboravlja.
Spomen-obilježje
„Ranjena golubica”
Masovna grobnica
Lokacija masovne grobnice nalazi se u bunaru u dvorištu obiteljske kuće u ulici Kod duda 3.
Procesom ekshumacije provedene 22. listopada 1998. godine, iz masovne grobnice ekshumirani su posmrtni ostaci 7 osoba (vjerojatno civila).
Procesom identifikacije utvrđeno je kako posmrtni ostaci 6 od 7 ekshumiranih osoba pripadaju nestalim osobama s područja Bosne i Hercegovine te su nakon preliminarne identifikacije isporučeni nadležnim tijelima Bosne i Hercegovine.
Posmrtni ostaci jedne osobe ekshumirani su iz pojedinačnog groba.
Zbog zaštite prava vlasništva, za izgradnju spomen-obilježja odabrana je lokacija na Mjesnom groblju, s pješačkim prilazom iz pravca naselja, orijentiran sjeveroistočno.
Na spomen obilježju postavljenom u kolovozu 2003. na mjesnom groblju u Erdutu, navedeni su zbirni podaci o žrtvama ekshumiranim iz masovne i pojedinačnih grobnica. Tako tekst na spomen obilježju glasi;
"U SPOMEN NA 8 ŽRTAVA POGUBLJENIH 1991. GODINE U VELIKOSRPSKOJ AGRESIJI NA REPUBLIKU HRVATSKU, HRVATSKI NAROD, LISTOPAD 2003."
UBIJENI I IDENTIFICIRANI
ERDUT
Marijan Šimunović
rođ. 1948.
N.N.
rođ. ----.
Krvavi 25. srpnja 1991. Erdut – prvi mučki napad i veliki zločin s teritorija Srbije na Hrvatsku
25. srpnja 1991. izvršen je prvi izravni napad tzv jna sa teritorija Republike Srbije na Hrvatsku, točnije na malo istočnoslavonsko mjesto Erdut. U tom strahovitom i mučkom napadu agresorske jna poginula su šestorica Tigrova, pripadnika 1. Gardijske brigade, a 18 ih je teško ranjeno.
Srbijansku agresivnost i velikosrpske pretenzije prvi puta javno je pokazala licemjerna i četnički orijentirana JNA baš u Erdutu. U vrijeme dok je „glumila“ pomiritelja između sukobljenih strana, u okrilju noći pred zoru, izvršila je mučki napad na hrvatske gardiste koji su spavali u centru za obuku u Erdutu.
Napad je izvršen VBR-ima i minobacačima sa teritorija Srbije, kao i raketnom topovnjačom JNA sa Dunava koja se sasvim približila centru za obuku koji je na samoj obali Dunava. Tu su smrt našli najbolji hrvatski sinovi, koji su se prvi u Hrvatskoj dragovoljno javili i goloruki otišli na najteže područje rata uz samu granicu sa Srbijom. Centar je sravnjen sa zemljom, a ostali su samo jezivi prizori dimnjaka koji su ostali stajati na ruševinama kao spomenici ovog zločina.
Na samoj granici Lijepe naše, uz Dunav koji mirno protječe, poginuli su Mile Čulina, Anto Grgić, Miroslav Gržan, Josip Knežević, Željko Pavić i Mirko Rožman. Poklonili su najveće blago koje su imali, kako bi mi danas živjeli u neovisnoj i slobodnoj nam Domovini.
TV kalendar (HRT) - Napad na Centar za obuku Erdut
Pokolj u Erdutu
Nakon što su Erdut nasilno preuzeli JNA i Srpska dobrovoljačka garda, poznatiji kao Arkanovci, te ga pripojili Republici Srpskoj Krajini tijekom Domovinskog rata, Hrvati, nesrpski stanovnici i Srbi vjerni Hrvatskoj su ili protjerani ili ubijeni, dok su pobunjeni Srbi naselili prazna sela u okolici. Od studenog 1991. do veljače 1992., dogodila se cijela serija ubojstava u kojima je sveukupno ubijeno 37 civila.
Također, centar za obuku u Erdutu, znan i kao "Arkanova vojna baza", je držao otprilike 52 zarobljenika. Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (ICTY) navodi da je 2500 osoba deportirano iz Erduta 1991.
Prvi val ubojstava
Prema popisu stanovništva iz 1991., Erdut je imao 1459 stanovnika, od čega su većina bili Hrvati.
Prema ICTY-u, prvi incident dogodio se u studenom 1991:
Dana 9. studenog 1991. godine, pripadnici TO-a tzv. SAO SBZS, predvođeni Željkom Ražnatovićem, i pripadnici Milicije tzv. SAO SBZS uhitili su mađarske i hrvatske civile u Erdutu, Dalj Planini i Erdut Planini i odveli ih u centar za obuku TO-a u Erdutu, gde su narednog dana vatrenim oružjem ubili njih dvanaestoricu. Nekoliko dana poslije, pripadnici SNB-a SBZS, u suradnji s nekoliko pripadnika "Arkanovih tigrova", uhitili su i pogubili troje civila, od kojih su dvoje bili članovi obitelji prvobitno uhićenih žrtava, Mađara, koji su se raspitivali za sudbinu svojih rođaka. Tijela osam od prvobitnih dvanaest žrtava pokopana su u selu Ćelije, a jedna žrtva pokopana je u Daljskom Ataru. Tijela još tri žrtve bačena su u jedan bunar u Borovu. Dana 3. lipnja 1992. godine, pripadnici SNB-a, u suradnji s pripadnicima "Arkanovih tigrova", uhitili su Mariju Senaši (rođenu 1937. godine), člana obitelji prvotnih žrtava Mađara, koja se i dalje raspitivala za sudbinu svojih rođaka. Ova žena je kasnije ubijena, a njeno tijelo bačeno je u jedan napušten bunar u Dalj Planini.
Drugi val ubojstava
ICTY navodi sljedeće:
Dana 11. studenog 1991. godine, pripadnici TO-a tzv. SAO SBZS, pod komandom Željka Ražnatovića, uhitili su sedam nesrpskih civila u selu Klisa. Dva zatvorenika koja su imala rođake Srbe, puštena su na slobodu. Preostalih pet civila odvedeno je u centar za obuku TO-a u Erdutu. Nakon ispitivanja, žrtve su ubili i pokopali u masovnu grobnicu u selu Ćelija.
Treći val ubojstava
ICTY navodi sljedeće:
Dana 10. prosinca 1991. godine, pripadnici TO-a tzv. SAO SBZS, predvođeni Željkom Ražnatovićem, i pripadnici Milicije tzv. SAO SBZS uhitili su pet nesrpskih seljana iz Erduta. Žrtve su odvedene u centar za obuku TO-a u Erdutu i kasnije ubijene. Tijela tri žrtve kasnije su bačena u jedan bunar u Daljskom Ataru.
Četvrti val ubojstava
ICTY navodi sljedeće:
Od 22. prosinca 1991. do 25. prosinca 1991. godine, pripadnici TO-a tzv. SAO SBZS, predvođeni Željkom Ražnatovićem, i pripadnici Milicije SAO SBZS uhitili su u Erdutu sedam civila, Mađara i Hrvata, i doveli ih u centar za obuku TO-a u Erdutu. Dana 26. prosinca 1991. godine, ubijeni su vatrenim oružjem. Tijela šest žrtava pokopana su u Daljskom Ataru.
Peti val ubojstava
ICTY navodi sljedeće:
Dana 21. veljače 1992. godine, pripadnici TO-a tzv. SAO SBZS, predvođeni Željkom Ražnatovićem, i pripadnici Milicije tzv. SAO SBZS uhitili su u Erdutu četiri nesrpska civila. Sve žrtve ispitivane su u centru za obuku TO-a u Erdutu, a zatim ubijene. Tijela žrtava pokopana su u masovnoj grobnici u Daljskom Ataru.
Suđenja
Za zločine u Erdutu, uključujući ubojstva, bezobzirno razaranje i nezakonito zatvaranje, pred ICTY-em su optuženi Goran Hadžić, Slobodan Milošević, Željko Ražnatović, Jovica Stanišić i Franko Simatović.
2003., svjedokinja B129, bivša Ražnatovićeva tajnica, svjedočila je u Haagu, potvrđujući da je spomenuti vođa paravojske primao svoje naredbe i novac izravno od Službe državne bezbednosti, koju je vodio Slobodan Milošević, bivši vođa Srbije. Tajnica je podrobno objasnila kako su Ražnatović i njegova postrojba bili pod izravnim zapovjedništvom Miloševićevih šefova tajne službe, Jovice Stanišića i Franka Simatovića. Ona je posjetila centar Arkanovih Tigrova u Erdutu, koji je imao otprilike 1000 boraca. Koristili su dvije vrste uniforme - zelene po danu i crne po noći.
Erdutski sporazum je naziv za Temeljni sporazum o Istočnoj Slavoniji, Baranji i Zapadnom Srijemu koji je postignut tijekom pregovora u američkom Daytonu (Daytonski sporazum) između hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana i srbijanskoga predsjednika Slobodana Miloševića. Potpisalo ga je 12. studenog 1995.
(Prilog HRT TV Kalendar)
Mogući načini dojave informacija Upravi za zatočene i nestale
Telefonom za anonimne dojave - govorni automat
072/111-111
(Javljanje operatera Uprave - birajte 2
Snimanje poruke - birajte 3)
Pismom
Uprava za zatočene i nestale
Ministarstva hrvatskih branitelja
Trg Nevenke Topalušić 1,
10 000 Zagreb
(s ili bez navođenja osobnih podataka pošiljatelja)
Elektroničkom poštom
uzndr@branitelji.hr
(Domovinski rat)
uzn2srpr@branitelji.hr
(Drugi svjetski rat i poslijeratno razdoblje)
Osobno u prostorijama Uprave
U slučaju da pri dojavi informacija navedete podatke o sebi ili svom identitetu jamčimo da će Vaši osobni podaci biti zaštićeni.
Sve eventualne troškove vezane uz dojavu informacija nadoknadit će Vam Uprava za zatočene i nestale
MINISTARSTVO HRVATSKIH BRANITELJA
Uprava za zatočene i nestale
Trg Nevenke Topalušić 1,
10 000 Zagreb
telefon: 01/2308-759
telefaks: 01/6195-951
.png){kind=logo}