top of page

BAĆIN

Radi očuvanja trajne uspomene na hrvatske branitelje i civile – žrtve iz Domovinskog rata stradale u pojedinačnim ili masovnim pogubljenjima tijekom velikosrpske agresije, Republika Hrvatska, dostojno je, prepoznatljivim spomen-obilježjem, označila mjesta koja trajno svjedoče o žrtvi podnesenoj u Domovinskom ratu.

 

Golubica je ponos i tuga. Ponos jer su hrabro branili svoj dom i državu...tuga jer su dali ono najvrijednije što su imali - svoj život. Hrvatski branitelji, civili, još uvijek neidentificirane žrtve, nisu tek slagalica brojeva, za statistiku i usporedbe, oni su Ivan, Kata, Stjepan, Mara, Ante... Najmanje što možemo učiniti jest očuvati uspomenu na sve njih – da se ne zaboravi.

 

Posjetom ovom mjestu zakoračili ste u sudbinu čovjeka, zakoračili ste u potvrđenu istinu, postali ste dio povijesti koja se ne zaboravlja.

AUDIO (HR)
AUDIO (EN)
 Spomen-obilježje
„Ranjena golubica”
Capture3_edited.jpg
bacin_edited.png
Masovna grobnica

 

Masovna grobnica na području Baćina, Općina Hrvatska Dubica, Sisačko-moslavačka županija, otkrivena je 3. travnja 1997. godine. Tom prilikom, iz masovne grobnice ekshumirani su posmrtni ostaci 56 žrtava iz Domovinskog rata. Dosadašnjim tijekom procesa identifikacije, završno su identificirani posmrtni ostaci 46 osoba, dok se njih 10 vode neidentificiranima. 

Na spomen-obilježju postavljenom 2000. godine na mjestu masovne grobnice Baćin, sukladno Zakonu o obilježavanju mjesta masovnih grobnica žrtava iz Domovinskog rata, navodi se: 

 

"U SPOMEN NA 56 CIVILA POGUBLJENIH 1991. GODINE U VELIKOSRPSKOJ AGRESIJI NA REPUBLIKU HRVATSKU, HRVATSKI NAROD, LISTOPAD 2000."

 

Masovna grobnica u Baćinu pored rijeke Une, druga je, nakon Ovčare najveća masovna grobnica nastala za vrijeme Domovinskog rata, a žrtve su pretežno civili, najvećim dijelom bolesne i starije osobe, ubijeni samo zato što su Hrvati.

UBIJENI I IDENTIFICIRANI
Katarina (Franjo) Alavančić,
10.11.1910. - 1991.

Terezija (Pajo) Alavančić,
08.10.1922. - 1991.

Josip (Roko) Antolović,
12.10.1910. - 1991.

Marija (Antun) Antolović,
01.01.1922. - 1991.

Marija (Juraj) Batinović,
16.06.1901. - 1991.

Ana (Josip) Blinja,
15.09.1923. - 1991.

Josip (Nikola) Blinja,
13.02.1926. - 1991.

Katarina (Joso) Blinja,
14.04.1933. - 1991.

Milka (Mato) Čevizović,
13.07.1931. - 1991.

Mijo (Dragutin) Čović,
31.08.1915. - 1991.

Mara (Ilija) Ćorić,
27.10.1939. - 1991.

Ana (Antun) Dikulić,
06.02.1942. - 1991.

Ruža (Karlo) Dikulić,
11.06.1913. - 1991.

Sofija (Ivan) Dikulić,
01.05.1947. - 1991.

Antun (Antun) Đukić,
17.01.1933. - 1991.

Marija (Mijo) Đukić,
17.04.1923. - 1991.

Anka (Pavao) Ferić,
15.03.1923. - 1991.

Juraj (Pavao) Ferić,
01.04.1923. -1991.

Kata (Ilija) Ferić,
25.11.1925. - 1991.

Filip (Nikola) Jukić,
16.01.1949. - 1991.

Marija (Dragutin) Jukić,
24.03.1924. -1991.

Vera (Ivan) Jukić,
04.02.1920. - 1991.

Terezija Kramarić,
04.09.1922. - 1991.

Antun Krivajić,
16.11.1931. - 1991.

Mijo (Nikola) Krnić,
30.09.1929. - 1991.

Barbara (Antun) Kropf,
01.01.1928. - 1991.

Pavao (Ilija) Kropf,
01.01.1931. - 1991.

Ivan Kulišić,
24.08.1926. - 1991.

Andrija (Mato) Likić,
26.11.1908. - 1991.

Kata (Ilija) Lončar,
01.01.1906. -1991.

Ana (Vid) Lončar,
01.01.1923. - 1991.

Nikola (Angel) Lončarić,
02.11.1910. - 1991.

Marija (Petar) Milašinović,
14.08.1906. - 1991.

Antun (Matija) Mucavac,
17.10.1946. - 1991.

Sofija (Jakov) Pezo,
27.01.1922. - 1991.

Anka (Antun) Piktija,
11.11.1920. - 1991.

Stjepan (Antun) Sabljar,
13.08.1912. - 1991.

Veronika (Juraj) Stanković,
01.05.1915. - 1991.

Marija (Ivan) Šestić,
10.08.1922. - 1991.

Antun (Ilija) Švračić,
01.01.1920. - 1991.

Marija (Mato) Švračić,
01.01.1925. - 1991.

Ana (Nikola) Tepić,
08.03.1925. - 1991.

Ivan (Stjepan) Trninić,
1913. - 1991.

Kata (Mato) Vladić,
20.05.1931. - 1991.

Soka (Tomo) Volarević,
15.05.1915. - 1991.

Terezija (Ivan) Trninić,
28.05.1912. - 1991. 
bacin.jpg
Zločin u Baćinu

 

Dana 21. listopada 1991. godine dogodio se nezapamćen zločin nad civilnim stanovništvom u Domovinskom ratu. U mjestu Baćinu, selu nedaleko Hrvatske Dubice, u pounjskom kraju, tog dana srpske snage počinile su stravičan pokolj.

Uz lokalno stanovništvo iz Baćina, u žrtve ratnog zločina ubrajaju se i mještani Cerovljana i Hrvatske Dubice koji su ostali u svojim domovima i nakon što je taj dio Hrvatske okupiran. Iako je većina civila napustila to područje, oko 120 seljana, Hrvata mahom starije dobi, ostalo je živjeti i nakon okupacije u Hrvatskoj Dubici i okolnim selima.

Više od mjesec dana nakon okupacije čelnici lokalnih Srba pomno su isplanirali zločin. Sastavljen je popis preostalog stanovništva hrvatske nacionalnosti, te izdana zapovijed za njihovo uhićenje. Na intervenciju rodbine i prijatelja uhićenika koji su bili privatno povezani ili u srodstvu sa Srbima pušteno ih je desetak. Po preostale zatočene civile, najvećim dijelom žene visoke životne dobi, stigao je autobus. Rečeno im je da ih se vozi na razmjenu u Glinu no umjesto toga završili su na stratištu.

Dovedeni su u blizinu sela Baćin gdje su uz još desetak Hrvata pobijeni rafalima iz automatskog oružja. Mrtva tijela ostavljena su nepokopana uz rijeku Unu. Kasnije su, kada se počeo širiti smrad, okupatorske vlasti bagerima u rupe uz obalu pokopali sve pobijene. Svi ubijeni, njih 56, bili su mahom starije dobi, osobe koje nisu bile u mogućnosti napustiti svoje domove. U tom razdoblju uhićen je i likvidiran i veći broj civila iz Baćina, Dubice i Cerovljana na nepoznatim lokacijama. Potpuno precizan popis pobijenih ne postoji, a bageri su do neprepoznatljivosti izmasakrirali njihova tijela. Do danas su identificirani posmrtni ostaci samo 46 osoba.

Za zločin je odgovorna jedinica za posebne namjene „Kaline“ iz Komogovine u sastavu „Milicije SAO Krajine“, pod zapovijedanjem Steve Borojevića poznatog pod nadimkom Gadafi koji je ubijen 1992. nakon što je počinio niz stravičnih zločina na Banovini.

Cijeli taj slučaj bio je planiran. Lokalni politički dužnosnici Srba iz SDS-a održali su sastanak nekoliko dana prije likvidacije tih civila, na kojem su dogovorili odvođenje od kuća i likvidaciju. Likvidacija ljudi bila je organizirana, izabrane su lokacije, vrijeme, izabrani su ljudi koje treba likvidirati, izabrani su i izvršitelji.

U otete kuće dovedeni su Srbi sa sunjskog područja, Bosne, Srbije, pa čak je jedan Srbin došao iz Beča u otetu imovinu Hrvata. Hrvatska Dubica, grad sa većinskim hrvatskim stanovništvom, etnički je očišćen i pretvoren u „srpski grad“. Dr. sc. Jakša Raguž tvrdi da „odvođenje i likvidacija hrvatskih civila dubičkog kraja ima sve elemente genocida“.

Ostvarenje plana etnički čiste Velike Srbije do rijeke Kupe bilo je ostvareno ubijanjem Hrvata i etničkim čišćenjem  s karakteristima genocida na cijelom tom području. Važno je reći: najveću pomoć ostvarenju te ideje dala je vojska Jugoslavije, koja je trebala biti vojska svih naroda te višenacionalne države. Ono što su naši djedovi i roditelji financirali iz svojih plaća, oružje, plaće i raskoš oficira JNA, okrenulo je cijevi na njih i ubijalo njihovu – djecu, unuke i roditelje.

Godine 1991. na Banovini sve je bilo isto kao i ne tako davne 1945., kada su Banovinom tekli potoci krvi ubijenih Hrvata….

O počiniteljima ratnog zločina

 

Godine 2006. započeta je istraga da bi 2010. županijsko državno odvjetništvo u Sisku, za zločin u Baćinu, podiglo optužnicu protiv 15 osoba. Njih sedmorica osuđeni su 2013. godine na 125 godina zatvora, ali niti jedan od osuđenika nije dostupan hrvatskom pravosuđu. Tako za jednu od najvećih masovnih grobnica u Domovinskom ratu još uvijek nitko nije odgovarao.

Mjesto i ekshumacija

 

Procjenjuje se da su tada na Skelištu ubijene 74 osobe, od čega je 56 zakopano bagerom, a ostali bačeni u Unu. Po oslobođenju je, od 13. ožujka do travnja

1997., na Skelištu izvršena ekshumacija iz masovne grobnice duge 60 m i široke 15 m. Do danas je identificirano 46 od 56 nađenih tijela.

Sve identificirane žrtve su civili, tri srednje a ostali starije životne dobi. Prema spolu 30 žrtava su žene a 16 muškarci. Jedna osoba je srpske nacionalnosti a ostale 44 su Hrvati. Većina je bila lošeg zdravstvenog stanja, kronično bolesna, invalidna ili teško pokretna. Uzimajući sve to u obzir, jasno je

da ovi ljudi nisu predstavljali opasnost za srpsku okupacijsku vlast na dubičkom području i da je jedini razlog za likvidaciju bila njihova etnička pripadnost.

Capture8.PNG

Baćin, mjesto ekshumacije - Skelište (Baćin)

bačin Capture.PNG

Baćin, mjesto ekshumacije - Skelište (Baćin)

Capture7.PNG
Capture6.PNG
bacin.jpg
Capture5.PNG

Baćin, mjesto ekshumacije - Skelište (Baćin), 1997. godine

Sahrana posmrtnih ostataka

Capture2.PNG
Capture.PNG
Capture4.PNG
karta_stradanja.jpg

Hrvatska Dubica u Domovinskom ratu pretrpjela je stradanje 137 svojih mještana, 39 hrvatskih branitelja i 98 civila.

"Otvorene rane su još uvijek pronalazak naših nestalih osoba kao i neprocesuiranje počinitelja teških ratni zločini. Zaista, obveza svih nas, a poglavito nadležnih tijela je utvrditi tko je ubio ove nevine ljude. Svima nam je poznato kako ratni zločin ne zastarijeva, a svaka žrtva obvezuje na otkrivanje počinitelja i kažnjavanje zlodjela. Bez obzira na protok vremena, ne možemo kao činjenicu prihvatiti izgovore o nemogućnosti procesuiranja odgovornih. Nužno je da nadležne institucije po ovom pitanja učine iskorak i da ona budu prioritet svih prioriteta."

Tomo Medved, Ministar hrvatskih branitelja

Logo_mbrh (1).png

TV Kalendar - HRT

bottom of page