Zločin u Baćinu

 

Dana 21. listopada 1991. godine dogodio se nezapamćen zločin nad civilnim stanovništvom u Domovinskom ratu. U mjestu Baćinu, selu nedaleko Hrvatske Dubice, u pounjskom kraju, tog dana srpske snage počinile su stravičan pokolj.

Uz lokalno stanovništvo iz Baćina, u žrtve ratnog zločina ubrajaju se i mještani Cerovljana i Hrvatske Dubice koji su ostali u svojim domovima i nakon što je taj dio Hrvatske okupiran. Iako je većina civila napustila to područje, oko 120 seljana, Hrvata mahom starije dobi, ostalo je živjeti i nakon okupacije u Hrvatskoj Dubici i okolnim selima.

​

Više od mjesec dana nakon okupacije čelnici lokalnih Srba pomno su isplanirali zločin. Sastavljen je popis preostalog stanovništva hrvatske nacionalnosti, te izdana zapovijed za njihovo uhićenje. Na intervenciju rodbine i prijatelja uhićenika koji su bili privatno povezani ili u srodstvu sa Srbima pušteno ih je desetak. Po preostale zatočene civile, najvećim dijelom žene visoke životne dobi, stigao je autobus. Rečeno im je da ih se vozi na razmjenu u Glinu no umjesto toga završili su na stratištu.

​

Dovedeni su u blizinu sela Baćin gdje su uz još desetak Hrvata pobijeni rafalima iz automatskog oružja. Mrtva tijela ostavljena su nepokopana uz rijeku Unu. Kasnije su, kada se počeo širiti smrad, okupatorske vlasti bagerima u rupe uz obalu pokopali sve pobijene. Svi ubijeni, njih 56, bili su mahom starije dobi, osobe koje nisu bile u mogućnosti napustiti svoje domove. U tom razdoblju uhićen je i likvidiran i veći broj civila iz Baćina, Dubice i Cerovljana na nepoznatim lokacijama. Potpuno precizan popis pobijenih ne postoji, a bageri su do neprepoznatljivosti izmasakrirali njihova tijela. Do danas su identificirani posmrtni ostaci samo 46 osoba.

​

Za zločin je odgovorna jedinica za posebne namjene „Kaline“ iz Komogovine u sastavu „Milicije SAO Krajine“, pod zapovijedanjem Steve Borojevića poznatog pod nadimkom Gadafi koji je ubijen 1992. nakon što je počinio niz stravičnih zločina na Banovini.

​

Cijeli taj slučaj bio je planiran. Lokalni politički dužnosnici Srba iz SDS-a održali su sastanak nekoliko dana prije likvidacije tih civila, na kojem su dogovorili odvođenje od kuća i likvidaciju. Likvidacija ljudi bila je organizirana, izabrane su lokacije, vrijeme, izabrani su ljudi koje treba likvidirati, izabrani su i izvršitelji.

​

U otete kuće dovedeni su Srbi sa sunjskog područja, Bosne, Srbije, pa čak je jedan Srbin došao iz Beča u otetu imovinu Hrvata. Hrvatska Dubica, grad sa većinskim hrvatskim stanovništvom, etnički je očišćen i pretvoren u „srpski grad“. Dr. sc. Jakša Raguž tvrdi da „odvođenje i likvidacija hrvatskih civila dubičkog kraja ima sve elemente genocida“.

​

Ostvarenje plana etnički čiste Velike Srbije do rijeke Kupe bilo je ostvareno ubijanjem Hrvata i etničkim čišćenjem  s karakteristima genocida na cijelom tom području. Važno je reći: najveću pomoć ostvarenju te ideje dala je vojska Jugoslavije, koja je trebala biti vojska svih naroda te višenacionalne države. Ono što su naši djedovi i roditelji financirali iz svojih plaća, oružje, plaće i raskoš oficira JNA, okrenulo je cijevi na njih i ubijalo njihovu – djecu, unuke i roditelje.

​

Godine 1991. na Banovini sve je bilo isto kao i ne tako davne 1945., kada su Banovinom tekli potoci krvi ubijenih Hrvata….