top of page

BRDO POGLEDIĆ, Glina

AUDIO (HR)
AUDIO (EN)

Radi očuvanja trajne uspomene na hrvatske branitelje i civile – žrtve iz Domovinskog rata stradale u pojedinačnim ili masovnim pogubljenjima tijekom velikosrpske agresije , Republika Hrvatska, dostojno je, prepoznatljivim spomen-obilježjem, označila mjesta koja trajno svjedoče o žrtvi podnesenoj u Domovinskom ratu.

 

Golubica je ponos i tuga. Ponos jer su hrabro branili svoj dom i državu...tuga jer su dali ono najvrijednije što su imali - svoj život. Hrvatski branitelji, civili, još uvijek neidentificirane žrtve, nisu tek slagalica brojeva, za statistiku i usporedbe, oni su Ivan, Kata, Stjepan, Mara, Ante... Najmanje što možemo učiniti jest očuvati uspomenu na sve njih – da se ne zaboravi.

 

Posjetom ovom mjestu zakoračili ste u sudbinu čovjeka, zakoračili ste u potvrđenu istinu, postali ste dio povijesti koja se ne zaboravlja.

 Spomen-obilježje
„Ranjena golubica”
C094237.jpg
C094237_edited.jpg
Masovna grobnica

 

Masovna grobnica na području Brda Pogledić, Grad Glina, Sisačko-moslavačka županija, otkrivena je 29. listopada 1996. godine. Tom prilikom, iz masovne grobnice ekshumirani su posmrtni ostaci (4) žrtve iz Domovinskog rata. Sve četiri (4) žrtve su identificirane, a prema Evidenciji hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, riječ je o hrvatskim braniteljima. 

Uz navedenu masovnu grobnicu, na području Brda Pogledić otkrivena je i jedna (1) pojedinačna grobnica iz koje su ekshumirani, a potom i identificirani posmrtni ostaci jedne (1) žrtve iz Domovinskog rata, koja se vodi u Evidenciji hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata.

 

"U SPOMEN NA 5 HRVATSKIH BRANITELJA POGUBLJENIH 1991. GODINE U VELIKOSRPSKOJ AGRESIJI NA REPUBLIKU HRVATSKU, HRVATSKI NAROD 2013."

Opis: 

 

Teritorijalno područje Grada Gline tijekom Domovinskog rata od 1991.-1995. bilo je pod okupacijom neprijatelja (srbočetničkih, terorističih snaga). Napadač  nije pokazivao tek namjeru samo fizički osvojiti područja, nego i potpuno  uništiti identitet Hrvatske i Hrvata - čovjeka, kulture i povijesti.

Pojedinačne i masovne grobnice potvrda su bešćutne dehumanizacije žrtve.

 

Mjesto masovne grobnice nalazi se iznad starog Katoličkog groblja, u šumi, na brdu Pogledić. Ekshumacijom izvršenom 1996. godine iz masovne grobnice ekshumirani su posmrtni ostaci 4 osobe. Na području brda Pogledić iz pojedinačne grobnice ekshumirana je još jedna osoba. Spomen-obilježje je ovo za 5 hrvatskih branitelja.

JANKO KAURIĆ copy_edited.jpg
Kaurić (Mato)
Janko

rođ. 01.03.1954.
BORISLAV LITRIĆ _edited.jpg
Litrić (Milan)
Borislav

rođ. 24.01.1954.
C094237_edited.jpg
MILAN LITRIĆ copy.jpg
Litrić (Šime)
Milan

rođ. 11.06.1929.
STJEPAN ŠMISL copy.jpg
Šmisl (Karlo)
Stjepan

rođ. 04.05.1942.
ANTE ŽUŽIĆ .jpg
Žužić (Nikola)
Ante

rođ. 16.05.1934.

Kontekst stradanja žrtava ekshumiranih iz jedne masovne (1996.)i jedne pojedinačne grobnice(1997.) na brdu Pogledić Koncem kolovoza 1991. godine neprijateljske snage sve su više stezale obruč oko Topuskog, mjesta na samoj granici Banovine i Korduna. Nakon što je 29.kolovoza okupirano obližnje selo Skela cijelo područje s desne strane Gline našlo se pod okupacijom. Već idućeg dana neprijateljske formacije prešle su rijeku i iz obližnjih Gređana otele četvoricu muškaraca. Bili su to Ante Žužić, Milan i Borislav Litrić, te Ivica Mićo Pereković. Odvedeni su u logor Glina. Janko Kaurić koji je živio u selu Šatornja, uključio se u obranu svog sela u kojem je, i zarobljen, nedaleko od svoje kuće. Odveden je u Logor Glina. Stjepan Šmisl zarobljen je kao pripadnik ZNG-a 20.rujna 1991. u Petrinji. Odveden je u Logor Glina.

LOGOR GLINA: „Oko 13 sati 19.rujna 1991. U PROSTOR SRPSKOG KONCENTRACIJSKOG LOGORA GLINA je došao stražar i rekao kod podjele obrok - OPSKURNE HRANE ZA PREŽIVLJAVANJE – Ante Žužić, Borislav Litrić, Milan Litrić i Janko Kaurić neće dobiti ručak jer njima to više ne treba. Nakon nekoliko minuta LOGORAŠIMA OVU INFORMACIJU POTVRĐUJE STRAŽAR NENAD PETROVIĆ IZJAVIVŠI „ODVEO IH RADE MILJEVIĆ“ došli su po njih i izveli ih kroz kapiju…Pripadnici izviđačko-diverzantske grupe Jose Kovačevića, kazuju svjedoci, odveli su ih na brdo Pogledić, odmah iznad katoličkog starog groblja gdje su sami kopali jame koliko su mogli od iscrpljenosti i šoka. Nakon toga je počela likvidacija – masakr, ne metkom, nego tupim predmetima. Dani u Logoru Glina bili su jako bolni. U njemu je svaki dan bilo više od stotinu zatvorenika, civila, gardista i policajaca. Svaki dan su nekoga izvodili van, mučili strujom, tukli… Brojni logoraši nisu izdržali zvjerstva. Nije izdržao ni Stjepan Šmisl. O njegovom mučenju svjedoče preživjeli logoraši : P. Štajduhar, M. Mlađenović, J. Mlađenović, J. Čačić, T. Mlađenović, I. Turudić i mnogi drugi. Stjepan Šmisl je od dobivenih batina i mučenja umro u logoru Glina 30.rujna 1991. Od tada uhićenih i odvedenih u Logor Glina jedino je Ivica Mićo Pereković preživio zarobljeništvo i dočekao razmjenu.

Širi kontekst: Što se na ovim prostorima događalo u razdoblju od 1990-1995 godine? Pitanje je to na koje traže odgovore oni kojima je Republika Hrvatska nekad bila tek točka na zemljovidu, a danas je prepoznatljiva kao članica EU, UN-a , NATO-a. Tim više interes je veći. Domovinski rat obilježio je hrvatsku povijest 20. stoljeća, ali i lokalnu povijest određenih dijelova Hrvatske. „ U traganju za istinom prvenstveno se treba koristi podacima iz cjelovito pregledanih izvora, a ne selektivno plasiranim dokumentima, no ne smije zanemariti činjenica da je riječ o razdoblju u kojem su potezi hrvatske strane bili reakcija na velikosrpsku politiku, a potom i na osvajački rat radi ostvarenja ciljeva te politike. Agresija na Hrvatsku planirana je u skladu s dotadašnjim “velikosrpskim” političkim programima, čiji se cilj da “svi Srbi žive u jednoj državi” (sa zapadnim granicama do linije Virovitica – Pakrac – Karlovac – Ogulin i dio Gorskog kotara – Karlobag) mogao ostvariti samo oružanom silom, a da su je 1991. provele Srbija i Crna Gora, odnosno JNA i postrojbe Teritorijalne obrane, kao i druge oružane formacije, iz Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine, uz pomoć oružanih formacija Srba iz Hrvatske koje je naoružala i oprewmila JNA i SLUŽBA DRŽAVNE BEZBEDNOSTI . Kako je sve počelo: Krajem 80-ih godina 20. stoljeća rasli su nezadovoljstvo i nestabilnost u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji (SFRJ). Jačanje demokracije unutar republika označilo je odmak od strogog državnog centralizma, što je omogućilo samostalni razvoj republičkih država i njihovih nacionalnih ekonomija. Decentralizacija i umnožavanje centara moći dovodili su do sve češćih konflikata unutar društva, ali i unutar pojedinih republika. Državu je potresala višestruka kriza koja je najavljivala njezin skori kraj. Srpska strana, na osnovama velikosrpske politike, progonila je , mučila i ubijala hrvatsko civilno stanovništvo kršeći time temeljna ljudska i međunarodna prava. Zločinima počinjenima prema civilnom stanovništvu Srbi su zapravo “čistili“ prostor od Hrvata i ostavljali mjesto za samo jedan narod, odnosno željeli su stvoriti etnički čist teritorij i ostvariti san o “Velikoj Srbiji“. Dugogodišnja mržnja i kampanja protiv hrvatskog naroda, u Domovinskom ratu doživjela je svoj vrhunac. Kada je srbijanski predsjednik Slobodan Milošević krenuo u završni udar na autonomije pokrajina, nastojao je velikosrpsku politiku prenijeti u Hrvatsku putem “mitinga istine“. Grad u kojem je postupno rastao srpski nacionalizam i koji je postao uporište velikosrpstva u Hrvatskoj bio je Knin.37 “Događanje“ Srba u Hrvatskoj započelo je u prvim mjesecima 1989. u obliku prosvjeda i demonstracija protiv postojećeg stanja i lošeg položaja Srba u državi. Prosvjednici su podržali Srbe u obračunu s kosovskim Albancima, osudili su napade na Miloševića te su zatražili smjenu općinskog rukovodstva. Osim na prosvjedima, nacionalistički istupi obilježili su proslavu 600. obljetnice kosovske bitke koja se održala u selu Kosovo kraj Knina tijekom 8. i 9. srpnja 1989. godine. Tom su prilikom okupljeni izvikivali parolu “Ovo je Srbija“ čime su najavili sve agresivniju velikosrpsku politiku. Na sastanku najviših dužnosnika Srbije, održanom 26. ožujka 1990. doneseni su zaključci vezani za srpsku politiku u idućem razdoblju. Budući da je postalo sigurno da će se Jugoslavija raspasti, postavila se nužnost organiziranja nove granice srpskog nacionalnog prostora, uz naglasak da je “bitka oko teritorije bez krvi teško zamisliva“ Konačan cilj hrvatskih Srba nije bila želja za poboljšanjem njihova položaja u Hrvatskoj, nego odvajanje dijelova hrvatskog teritorija i njihovo pripajanje budućoj jugoslavenskoj državi pod srpskom dominacijom. U posljednjoj odluci Srpskog sabora proglašene su ništavnim sve DEMOKRATSKI IZGLASANE ustavne promjene i odluke Hrvatskog sabora jer su negirale suverenitet srpskog naroda i umanjivale njegovo autonomno pravo.58 Srbi nisu prihvaćali prava koja im je nova hrvatska vlast garantirala, već su svaku novu odluku Hrvatskog sabora iskorištavali kao povod za građanski neposluh koji je s vremenom eskalirao u oružanu pobunu, nasilje i TERORIZAM.

Banovina (danas područje Sisačko-moslavačke županije): Tijekom Domovinskog rata Banovina se vrlo rano našla u središtu srpske pobune zbog čega su je zadesila teška stradanja. Pobunjeni Srbi na ovom su području provodili etničko čišćenje nesrpskog stanovništva, pod čime se podrazumijeva ubijanje i protjerivanje velikog broja stanovnika Banovine. U kontekstu Domovinskoga rata ova regija obuhvaćala je općine Dvor na Uni, Glinu, Hrvatsku Kostajnicu, Petrinju i dio općine Sisak, a tijekom rata bojištu Banovine i Siska pridruženo je još i područje Topuskoga. Promatrajući etničku strukturu stanovništva Banovine, Srbi su imali izrazitu većinu u općinama Dvor na Uni, Glini i Hrvatskoj Kostajnici te neznatnu većinu u petrinjskoj općini. Upravo iz tog razloga, velikosrpski političari nastojali su izmijeniti etničku strukturu stanovništva i pripojiti Banovinu tzv. SAO Krajini.

C094237.jpg

Jedan je od prepoznatljivih simbola Domovinskog rata, koji se podiže na mjestu masovnih grobnica, spomenik Ranjena golubica – monumentalni komad poliranog crnog granita sa simbolom križa i golubice (zaustavljene u letu). Spomenik je rad akademskog kipara Slavomira Drinkovića (1951. – 2016.). Prva je Golubica podignuta 1998. na Ovčari, do danas širom Hrvatske osamdesetak, što jasno svjedoči o surovosti agresije i počinjenim ratnim zločinima. U Sisačko-moslavačkoj županiji podignuto je 25 spomenika Golubica, od kojih devet na području samo jedne jedinice lokalne samouprave – Grada Gline.

Magistrala-ratnog-zlocina-Logor-glina-plakat-.jpg

Magistrala ratnog zločina - LOGOR GLINA
dokumentarni film

Magistrala ratnog zločina - LOGOR GLINA
Laudato TV - emisija 

bottom of page