Širi kontekst: Što se na ovim prostorima događalo u razdoblju od 1990-1995 godine? Pitanje je to na koje traže odgovore oni kojima je Republika Hrvatska nekad bila tek točka na zemljovidu, a danas je prepoznatljiva kao članica EU, UN-a , NATO-a. Tim više interes je veći. Domovinski rat obilježio je hrvatsku povijest 20. stoljeća, ali i lokalnu povijest određenih dijelova Hrvatske. „ U traganju za istinom prvenstveno se treba koristi podacima iz cjelovito pregledanih izvora, a ne selektivno plasiranim dokumentima, no ne smije zanemariti činjenica da je riječ o razdoblju u kojem su potezi hrvatske strane bili reakcija na velikosrpsku politiku, a potom i na osvajački rat radi ostvarenja ciljeva te politike. Agresija na Hrvatsku planirana je u skladu s dotadašnjim “velikosrpskim” političkim programima, čiji se cilj da “svi Srbi žive u jednoj državi” (sa zapadnim granicama do linije Virovitica – Pakrac – Karlovac – Ogulin i dio Gorskog kotara – Karlobag) mogao ostvariti samo oružanom silom, a da su je 1991. provele Srbija i Crna Gora, odnosno JNA i postrojbe Teritorijalne obrane, kao i druge oružane formacije, iz Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine, uz pomoć oružanih formacija Srba iz Hrvatske koje je naoružala i oprewmila JNA i SLUŽBA DRŽAVNE BEZBEDNOSTI . Kako je sve počelo: Krajem 80-ih godina 20. stoljeća rasli su nezadovoljstvo i nestabilnost u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji (SFRJ). Jačanje demokracije unutar republika označilo je odmak od strogog državnog centralizma, što je omogućilo samostalni razvoj republičkih država i njihovih nacionalnih ekonomija. Decentralizacija i umnožavanje centara moći dovodili su do sve češćih konflikata unutar društva, ali i unutar pojedinih republika. Državu je potresala višestruka kriza koja je najavljivala njezin skori kraj. Srpska strana, na osnovama velikosrpske politike, progonila je , mučila i ubijala hrvatsko civilno stanovništvo kršeći time temeljna ljudska i međunarodna prava. Zločinima počinjenima prema civilnom stanovništvu Srbi su zapravo “čistili“ prostor od Hrvata i ostavljali mjesto za samo jedan narod, odnosno željeli su stvoriti etnički čist teritorij i ostvariti san o “Velikoj Srbiji“. Dugogodišnja mržnja i kampanja protiv hrvatskog naroda, u Domovinskom ratu doživjela je svoj vrhunac. Kada je srbijanski predsjednik Slobodan Milošević krenuo u završni udar na autonomije pokrajina, nastojao je velikosrpsku politiku prenijeti u Hrvatsku putem “mitinga istine“. Grad u kojem je postupno rastao srpski nacionalizam i koji je postao uporište velikosrpstva u Hrvatskoj bio je Knin.37 “Događanje“ Srba u Hrvatskoj započelo je u prvim mjesecima 1989. u obliku prosvjeda i demonstracija protiv postojećeg stanja i lošeg položaja Srba u državi. Prosvjednici su podržali Srbe u obračunu s kosovskim Albancima, osudili su napade na Miloševića te su zatražili smjenu općinskog rukovodstva. Osim na prosvjedima, nacionalistički istupi obilježili su proslavu 600. obljetnice kosovske bitke koja se održala u selu Kosovo kraj Knina tijekom 8. i 9. srpnja 1989. godine. Tom su prilikom okupljeni izvikivali parolu “Ovo je Srbija“ čime su najavili sve agresivniju velikosrpsku politiku. Na sastanku najviših dužnosnika Srbije, održanom 26. ožujka 1990. doneseni su zaključci vezani za srpsku politiku u idućem razdoblju. Budući da je postalo sigurno da će se Jugoslavija raspasti, postavila se nužnost organiziranja nove granice srpskog nacionalnog prostora, uz naglasak da je “bitka oko teritorije bez krvi teško zamisliva“ Konačan cilj hrvatskih Srba nije bila želja za poboljšanjem njihova položaja u Hrvatskoj, nego odvajanje dijelova hrvatskog teritorija i njihovo pripajanje budućoj jugoslavenskoj državi pod srpskom dominacijom. U posljednjoj odluci Srpskog sabora proglašene su ništavnim sve DEMOKRATSKI IZGLASANE ustavne promjene i odluke Hrvatskog sabora jer su negirale suverenitet srpskog naroda i umanjivale njegovo autonomno pravo.58 Srbi nisu prihvaćali prava koja im je nova hrvatska vlast garantirala, već su svaku novu odluku Hrvatskog sabora iskorištavali kao povod za građanski neposluh koji je s vremenom eskalirao u oružanu pobunu, nasilje i TERORIZAM.