MARINCI
Radi očuvanja trajne uspomene na hrvatske branitelje i civile – žrtve iz Domovinskog rata stradale u pojedinačnim ili masovnim pogubljenjima tijekom velikosrpske agresije , Republika Hrvatska, dostojno je, prepoznatljivim spomen-obilježjem, označila mjesta koja trajno svjedoče o žrtvi podnesenoj u Domovinskom ratu.
Golubica je ponos i tuga. Ponos jer su hrabro branili svoj dom i državu...tuga jer su dali ono najvrijednije što su imali - svoj život. Hrvatski branitelji, civili, još uvijek neidentificirane žrtve, nisu tek slagalica brojeva, za statistiku i usporedbe, oni su Ivan, Kata, Stjepan, Mara, Ante... Najmanje što možemo učiniti jest očuvati uspomenu na sve njih – da se ne zaboravi.
Posjetom ovom mjestu zakoračili ste u sudbinu čovjeka, zakoračili ste u potvrđenu istinu, postali ste dio povijesti koja se ne zaboravlja.
Spomen-obilježje
„Ranjena golubica”
Masovne grobnice
Na području Marinaca otkrivene su 4 masovne grobnice s ukupno 18 ekshumiranih žrtava od kojih su identificirani posmrtni ostaci 15 osoba, kako slijedi:
1. Masovna grobnica Marinci, vojni kanal, lokacija 1 - ekshumacija provedena 16.02.1998., ekshumirani posmrtni ostaci 4 osobe, identificirani posmrtni ostaci 3 osobe.
2. Masovna grobnica Marinci, vojni kanal, lokacija 2 - ekshumacija provedena 16.02.1998., ekshumirani posmrtni ostaci 4 osobe, identificirani posmrtni ostaci 2 osobe.
3. Masovna grobnica Marinci, groblje, lokacija 9 - ekshumacija provedena 13.02.1998., ekshumirani posmrtni ostaci 4 osobe, identificirani posmrtni ostaci 4 osobe.
4. Masovna grobnica Marinci, kod drvenog križa, lokacija 2 - ekshumacija provedena 13.02.1998., ekshumirani posmrtni ostaci 6 osobe, identificirani posmrtni ostaci 6 osoba.
Osim toga, iz pojedinačnih grobnica, ekshumirani su posmrtni ostaci daljlnjih 28 osoba, za koje je obradom utvrđeno kako je zapravo riječ o posmrtnim ostacima 30 osoba, od kojih je 26 osoba identificirano.
Na spomen obilježju postavljenom u srpnju 2003. na mjesnom groblju u Marincima, navedeni su zbirni podaci o žrtvama ekshumiranim iz masovnih i pojedinačnih grobnica. Tako tekst na spomen obilježju glasi;
"U SPOMEN NA 46 HRVATSKIH BRANITELJA I CIVILA POGUBLJENIH 1991. I 1992. GODINE U VELIKOSRPSKOJ AGRESIJI NA REPUBLIKU HRVATSKU, HRVATSKI NAROD, SRPANJ 2003."
Od 2003. godine, kada je postavljeno spomen obilježja, na području Marinaca otkrivena je još jedna masovna grobnica - Markov Jaroš, iz koje su 18. siječnja 2020. godine ekshumirani posmrtni ostaci 4 žrtve iz Domovinskog rata. Sve ekshumirane žrtve su identificirane, a riječ je o braniteljima. Također, otkrivene su i još dvije pojedinačne grobnice, iz kojih su ekshumirani posmrtni ostaci dvije osobe.
UBIJENI I IDENTIFICIRANI
MARINCI, VOJNI KANAL, LOKACIJA 1 - MASOVNA GROBNICA
Igor Černok
rođ. 1977.
Drago Sekić
rođ. 1965.
Ivica Zrnić
rođ. 1963.
MARINCI, VOJNI KANAL, LOKACIJA 2 - MASOVNA GROBNICA
Josip Kuntić
rođ. 1932.
Josip Vestić
rođ. 1926.
MARINCI, GROBLJE, LOKACIJA 9
- MASOVNA GROBNICA
Ivica Budač
rođ. 1919.
Marija Budač
rođ. 1923.
Brigita Budač
rođ. 1952.
Petar Kiš
rođ. 1935.
MARINCI, KOD DRVENOG KRIŽA, LOKACIJA 2 - MASOVNA GROBNICA
Rozalija Krupica
rođ. 1922.
Andrija Kvaka
rođ. ----.
Pavo Kvaka
rođ. 1930.
Karlo Novak
rođ. 1919.
Ivan Oroz
rođ. 1920.
Rozalija Oroz
rođ. 1927.
Stjepan Katić
rođ. 1952.
Marko Knežević
rođ. 1969.
Žarko Manjkas
rođ. 1967.
Antun Petričić
rođ. 1968.
Zoran Antunović
rođ. 1973.
Pavao Benjak
rođ. 1931.
Ivica Bošković
rođ. 1961.
Slavica Dvojković
rođ. 1945.
Ignjac Gubica
rođ. 1939.
Albert Gubica
rođ. 1934.
Adam Kudra
rođ. 1961.
Ivan Kudra
rođ. 1933.
Antun Kuntić
rođ. 1944.
Nikola Marković
rođ. 1926.
Srečko Mažar
rođ. 1972.
Goran Menges
rođ. 1970.
Damir Ožegović
rođ. 1968.
Tihomir Pajić
rođ. 1970.
Miroslav Pap
rođ. 1948.
Pavo Pap
rođ. 1934.
Milica Perić
rođ. 1928.
Roka Perolić
rođ. 1931.
Manda Petej
rođ. 1900.
Stjepan Petej
rođ. 1900.
Josip Považanj
rođ. 1924.
Ante Šarić
rođ. 1974.
Miroslav Tišljar
rođ. 1961.
Adam Vegeli
rođ. 1915.
Zoltan Vestić
rođ. 1941.
Josip Vestić
rođ. 1937.
MARINCI, MARKOV JAROŠ - MASOVNA GROBNICA
MARINCI, POJEDINAČNE GROBNICE
1. listopada 1991.
PAD MARINACA: Monstruozni zločini i okruženje Vukovara
Selo Marinci je dugo bilo dio jedine slobodne ceste Vinkovci – Nuštar – Marinci – Bogdanovci – Vukovar. Padom Marinaca cesta je presječena, a Vukovar dolazi u okruženje. Ovo selo broji čak 29 civilnih žrtava te dva poginula hrvatska branitelja, a prve civilne žrtve pale su 9. listopada, dok su zadnji civili u selu ubijeni u ožujku ’92.
Dana 1. listopada 1991. godine agresorska JNA i srbo-četničke paravojne postrojbe okupirale su selo Marinci, te je tako Vukovar pao u potpuno okruženje. Tako je prekinuta komunikacija putem Nuštar - Marinci - Bogdanovci - Vukovar koja je od kraja ljeta 1991. bila jedina veza Vukovara sa ostatkom Hrvatske. Od prigradskog vukovarskog naselja Lužac putevi kroz kukuruzišta vodili su do Bogdanovaca, zadnje točke obrane Vukovara. Kroz taj kukuruzni put spasa do Vukovara je stiglo nešto pomoći; lijekova i medicinskih potrepština, streljiva, oružja i ljudstva, iz grada su izvlačeni teški ranjenici i civili, a tu su prolazile i novinarske i fotoreporterske ekipe da bi mogle Hrvatskoj i svijetu prenijeti izvještaje o ratu u Vukovaru. Poslije okupacije Marinaca ta je veza prekinuta, i ostaju još Bogdanovci kao zadnje uporište obrane Vukovara, a poslije njihova pada 10. studenoga uskoro dolazi i do potpune okupacije Vukovara.
Tragična sudbina Marinaca i Cerića: Herojski otpor i pad
Marinci, selo s relativnom većinom Srba (34%), te značajnim udjelom Hrvata (29%) i Mađara (26%), doživjelo je tragičan preokret. Hrvatsko-mađarske snage držale su selo sve do danas, kada je pod žestokim pješačko-tenkovskim napadima JNA palo u ruke neprijatelja. Ovim padom, Vukovar je došao u potpuno okruženje.
Kiša i plamenovi – Dani su bili ispunjeni kišom i hladnoćom dok su četničke snage gazile i palile sve pred sobom. Crni dim sukljao je iz Cerića, Marinaca i ekonomije Henrikovci, uz zaglušujuće detonacije četničkih granata. U Domovinskom ratu nestalo je i pobijeno 41 mještanin.
Razaranje i obnova – Crkva Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, građena 1855. godine, srušena je u Domovinskom ratu 1992. Gradnja nove crkve započela je 2003., a dovršena i blagoslovljena 8. rujna 2005. godine po biskupu Marinu Srakiću.
Napad na Cerić – Uoči napada na Cerić, jaka kiša i hladnoća obilježili su noć. Pojačanje u obrani stiglo je 1. listopada. Prva topnička granata pala je oko 3 sata, a topnička priprema krenula je oko pola deset, 2. listopada, trajući sat i pol. Tenkovi i oklopnjaci napali su iz tri pravca: Mirkovaca, Marinaca i između Cerića i Male Bosne. Pitanje ostaje, zašto naše topništvo nije pokušalo zaustaviti napredovanje kolone tenkova?
Herojski Otpor – Kada su tenkovi stigli do Šljunčare, Stojanović zvani Cuca onesposobio je tenk iz RPG-a, ali je poginuo od uzvratne paljbe. Oklopna vozila rasporedila su se na lijevu i desnu stranu, a pješadija iza njih naišla je na vatru branitelja. Hrvatska vojska, slabo naoružana, povukla se u centar sela. Nakon ulaska srpskih paravojnih postrojbi, započele su ulične borbe. Branitelji su se povukli u Nuštar, ojačavši obranu.
Jedina veza prema opkoljenom Vukovaru nakon pada Marinaca i Cerića, bila je “kukuruzni put”.
Bogdanovci u okruženju – Bogdanovci su ostali izolirani, sa 150 hrvatskih vojnika, dok je Vukovar bio konačno odsječen. Od 19. listopada 1991., veza između Bogdanovaca i Vukovara bila je potpuno presječena. Satnija 204. brigade Zbora narodne garde i borci HOS-a, uz pomoć lokalnih domoljuba, odolijevali su nadljudskim naporima i neviđenom hrabrošću neprestanim napadima JNA i četnika sve do pada Vukovara.
Ovi događaji svjedoče o neviđenoj hrabrosti i žrtvi hrvatskih branitelja koji su, unatoč nadmoćnom neprijatelju, pružili herojski otpor do posljednjeg trenutka.
Tijekom agresije i okupacije počinjeni su monstruozni ratni zločini protiv civilnog stanovništva, a u sva tri sela ubijeno je ukupno 59 civila. Među njima je i 13 žena, dok je sudbina desetak osoba još uvijek nepoznata. Počinjeni su monstruozni ratni zločini protiv civilnog stanovništva, a u sva tri sela ubijeno je ukupno 59 civila. Među njima je i 13 žena, dok je sudbina desetak osoba još uvijek nepoznata.
Izvor: portal.veterani.info, autor: Dražen Jurmanović, 2024.
Mogući načini dojave informacija Upravi za zatočene i nestale
Telefonom za anonimne dojave - govorni automat
072/111-111
(Javljanje operatera Uprave - birajte 2
Snimanje poruke - birajte 3)
Pismom
Uprava za zatočene i nestale
Ministarstva hrvatskih branitelja
Trg Nevenke Topalušić 1,
10 000 Zagreb
(s ili bez navođenja osobnih podataka pošiljatelja)
Elektroničkom poštom
uzndr@branitelji.hr
(Domovinski rat)
uzn2srpr@branitelji.hr
(Drugi svjetski rat i poslijeratno razdoblje)
Osobno u prostorijama Uprave
U slučaju da pri dojavi informacija navedete podatke o sebi ili svom identitetu jamčimo da će Vaši osobni podaci biti zaštićeni.
Sve eventualne troškove vezane uz dojavu informacija nadoknadit će Vam Uprava za zatočene i nestale
MINISTARSTVO HRVATSKIH BRANITELJA
Uprava za zatočene i nestale
Trg Nevenke Topalušić 1,
10 000 Zagreb
telefon: 01/2308-759
telefaks: 01/6195-951
.png){kind=logo}