DALJSKI ATAR - GLOGOVAC
Radi očuvanja trajne uspomene na hrvatske branitelje i civile – žrtve iz Domovinskog rata stradale u pojedinačnim ili masovnim pogubljenjima tijekom velikosrpske agresije , Republika Hrvatska, dostojno je, prepoznatljivim spomen-obilježjem, označila mjesta koja trajno svjedoče o žrtvi podnesenoj u Domovinskom ratu.
Golubica je ponos i tuga. Ponos jer su hrabro branili svoj dom i državu...tuga jer su dali ono najvrijednije što su imali - svoj život. Hrvatski branitelji, civili, još uvijek neidentificirane žrtve, nisu tek slagalica brojeva, za statistiku i usporedbe, oni su Ivan, Kata, Stjepan, Mara, Ante... Najmanje što možemo učiniti jest očuvati uspomenu na sve njih – da se ne zaboravi.
Posjetom ovom mjestu zakoračili ste u sudbinu čovjeka, zakoračili ste u potvrđenu istinu, postali ste dio povijesti koja se ne zaboravlja.
Spomen-obilježje
„Ranjena golubica”
Masovna grobnica
Mjesto masovne grobnice nalazi se u Daljskom ataru, predio Glogovac, zapadno od Vodičkog puta, nasuprot željeznićke postaje Dalj.
Masovna grobnica je bila u bunaru, uz neutvrđeni poljski put.
Procesom ekshumacije izvršene 28.10.1998. godine, iz masovne grobnice ekshumirani su posmrtni ostaci 23 osobe.
Prema podacima o okolnostima stradavanja, žrtve su mještani Erduta i Borova (Hrvati i Mađari), ubijeni, bačeni u bunar koji je potom zarušen eksplozijama.
Zbog okolnosti vezanih uz pogiblju i broj žrtava, na spomen-obillježju ispisan je tekst koji pobliže označava žrtve bez navođenja njihovog broja kako bi se izbjegla nepreciznost.
Spomenik je izgrađen uz zemljani put u dijelu atara Glogovac neposredno uz mjesto ekshumacije.
S lijeve strane spomenika je bunar iz kojeg su 1998. godine ekshumirani posmrtni ostaci 23 žrtve s dubine od 8,5 metara. Nanovo ozidan bunar do ravnine tla pokriven je gustom metalnom ogradom.
Na spomen obilježju postavljenom 26.11. 2013. godine, upisan je sljedeći tekst:
"U SPOMEN NA MJEŠTANE ERDUTA I BOROVA POGUBLJENE 1991. I 1992. GODINE U VELIKOSRPSKOJ AGRESIJI NA REPUBLIKU HRVATSKU, HRVATSKI NAROD, 2013."
UBIJENI I IDENTIFICIRANI
DALJSKI ATAR - GLOGOVAC, MASOVNA GROBNICA
Gjuro Albert
rođ. 1933.
Helena Albert
rođ. 1934.
Vikotorija Albert
rođ. 1940.
Pavle Beck
rođ. 1957.
Matej Butković
rođ. 1940.
Ivan Kovačević
rođ. 1931.
Stjepan Kovačević
rođ. 1928.
Katarina Krznarić
rođ. 1930.
Josip Krznarić
rođ. 1927.
Manda Maj
rođ. 1933.
Barica Majstorović
rođ. 1933.
Andrija Matin
rođ. 1936.
Nikola Matošević
rođ. 1948.
Franjo Pap
rođ. 1934.
Franjo Pittl
rođ. 1933.
Aleksandar Rajić
rođ. 1914.
Josip Zoretić
rođ. 1951.
Andrija Šimek
rođ. 1931.
Ana Terzić
rođ. 1915.
Stjepan Tešanac
rođ. 1932.
N.N.
rođ. ----.
N.N.
rođ. ----.
Daljski atar
Završetak procesa mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja 1998. godine omogućio je na tom području ekshumacije, koje su provela nadležna tijela Republike Hrvatske za pitanje osoba nestalih tijekom Domovinskog rata. Jedna od tad pronađenih i ekshumiranih masovnih grobnica nalazila se u Daljskom ataru − Glogovcu, Općina Erdut
Završetak procesa mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja 1998. godine omogućio je ekshumacije na spomenutom području, koje su provela nadležna tijela Republike Hrvatske za pitanje osoba nestalih tijekom Domovinskog rata. Jedna se od tako pronađenih masovnih grobnica, u nizu velike količine informacija kojom su tad raspolagala nadležna tijela, nalazila u Daljskom ataru − Glogovcu, Općina Erdut, kao jedan od sedam dosad pronađenih bunara – masovnih grobnica korištenih s ciljem prikrivanja počinjenog zločina.
Nakon zaprimljenih informacija o postojanju masovne grobnice – bunara u šikari kukuruznog polja, 23. listopada 1998. nadležna su tijela Republike Hrvatske počela ekshumaciju. Pritom je, uz druga nadležna tijela, Ministarstvo obrane bilo zaduženo za provedbeni dio ekshumacije.
Prilikom dolaska na mjesto ekshumacije, na početku njive pronađen je bunar okružen šikarom, okruglog oblika i oko metar u promjeru, bez zaštitne ograde. Uočeno je da je bio obzidan ciglom do dubine od 1,8 m, a na samom su početku otkopavanja unutra pronađeni nabacani razbijeni dijelovi automobila, podvozja, dijelovi motora i guma. Zanimljivo je istaknuti kako se teško uočljiv bunar Daljski atar nalazi u velikom polju, kilometar od najbliže ceste, četiri kilometra od najbliže farme i šest kilometara od ruba sela Dalja, dok se najbliža automehaničarska garaža nalazila čak 25 kilometara južno, u Vukovaru. Jasno se može zaključiti kako se predmetima poput automobilskih guma nastojalo prikriti svu težinu zločina koji se nalazio ispod sloja suhog zgrudanog vapna.
Dakle, ispod sloja automobilskih dijelova ekshumacijom se došlo do sloja zgrudanog vapna u kojem su pronađeni i osobni predmeti žrtava, a ispod vapna naišlo se na prve posmrtne ostatke. Ukupno gledajući, do dubine od 8,5 metara, kad se došlo do tvrde zemlje i pronalaska zadnjih posmrtnih ostataka, ekshumirane su ukupno 23 žrtve od kojih su sve identificirane.
Međutim, sam se bunar po nekoliko važnih obilježja razlikovao od ostalih bunara. Tijela su bila raspoređena u više slojeva, što navodi na zaključak kako se koristio kao svojevrsno “sabiralište” usmrćenih žrtava. U samoj masovnoj grobnici svi pronađeni posmrtni ostaci bili su umotani pojedinačno u šatorska krila zajedno s osobnim predmetima. Ipak, sama skupina žrtava bila je homogena isključivo po činjenici kako su ih nasilno odveli pripadnici srpskih paravojnih formacija tijekom i nakon okupacije hrvatskog Podunavlja.
Prva osoba, koja je ekshumirana na samom dnu bunara, nestala je već 9. studenog 1991., kad su je iz Dalja odveli pripadnici srpskih paravojnih formacija. Sljedeće tri ženske osobe doživjele su jednaku sudbinu, ali one su odvedene 18. studenog iz Borova naselja. U istom je sloju pronađen i bračni par iz Dalja, odveden 24. studenog. Nakon navedenih, u bunaru su pronađeni i posmrtni ostaci osoba nasilno odvedenih iz Erduta 10. prosinca te žrtava Erduta smaknutih na Božić 1991. godine.
Uzevši u obzir kako su pri vrhu bunara pronađeni posmrtni ostaci pet osoba usmrćenih u veljači 1992. te kako je do sloja žrtava usmrćenih na Božić 1991. pronađena znatna količina kukuruzovine, može se zaključiti kako su žrtve u samom bunaru pronađene u dva odvojena sloja. Zanimljivo je primijetiti kako je među identificiranima bio i Milorad Stričević, tad visokopozicioniran pripadnik srpskih paravojnih formacija vezanih uz Željka Ražnatovića Arkana.
Sama ekshumacija završila je 28. listopada 1998., kad su pronađeni posmrtni ostaci 23 žrtve prevezeni na Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku u Zagrebu radi provedbe postupka obrade i identifikacije u kojoj su sudjelovali i predstavnici Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije.
Valja objasniti i kako su tadašnjem tijeku ekshumacija u svrhu monitoringa nazočili i djelatnici Promatračke misije Europske unije, ali istodobno i predstavnici spomenutog suda. Naime, ne treba zaboraviti kako upravo forenzičke istrage mjesta masovnih grobnica mogu biti najbolji način osiguranja neoborivih, materijalnih dokaza o počinjenim ratnim zločinima.
Autor teksta i fotografije: Dr.sc. Ana Filko, Ministarstvo hrvatskih branitelja
Otkrivanje spomen-obilježja mjesta masovne grobnice "Daljski Atar - Glogovac", 2013.g.
Mogući načini dojave informacija Upravi za zatočene i nestale
Telefonom za anonimne dojave - govorni automat
072/111-111
(Javljanje operatera Uprave - birajte 2
Snimanje poruke - birajte 3)
Pismom
Uprava za zatočene i nestale
Ministarstva hrvatskih branitelja
Trg Nevenke Topalušić 1,
10 000 Zagreb
(s ili bez navođenja osobnih podataka pošiljatelja)
Elektroničkom poštom
uzndr@branitelji.hr
(Domovinski rat)
uzn2srpr@branitelji.hr
(Drugi svjetski rat i poslijeratno razdoblje)
Osobno u prostorijama Uprave
U slučaju da pri dojavi informacija navedete podatke o sebi ili svom identitetu jamčimo da će Vaši osobni podaci biti zaštićeni.
Sve eventualne troškove vezane uz dojavu informacija nadoknadit će Vam Uprava za zatočene i nestale.
MINISTARSTVO HRVATSKIH BRANITELJA
Uprava za zatočene i nestale
Trg Nevenke Topalušić 1,
10 000 Zagreb
telefon: 01/2308-759
telefaks: 01/6195-951
.png){kind=logo}