top of page

KUSONJE

AUDIO (HR)
AUDIO (EN)

Radi očuvanja trajne uspomene na hrvatske branitelje i civile – žrtve iz Domovinskog rata stradale u pojedinačnim ili masovnim pogubljenjima tijekom velikosrpske agresije , Republika Hrvatska, dostojno je, prepoznatljivim spomen-obilježjem, označila mjesta koja trajno svjedoče o žrtvi podnesenoj u Domovinskom ratu.

 

Golubica je ponos i tuga. Ponos jer su hrabro branili svoj dom i državu...tuga jer su dali ono najvrijednije što su imali - svoj život. Hrvatski branitelji, civili, još uvijek neidentificirane žrtve, nisu tek slagalica brojeva, za statistiku i usporedbe, oni su Ivan, Kata, Stjepan, Mara, Ante... Najmanje što možemo učiniti jest očuvati uspomenu na sve njih – da se ne zaboravi.

 

Posjetom ovom mjestu zakoračili ste u sudbinu čovjeka, zakoračili ste u potvrđenu istinu, postali ste dio povijesti koja se ne zaboravlja.

 Spomen-obilježje
„Ranjena golubica”
an1_edited.jpg
IMG_3247_edited.jpg
Masovna grobnica

 

Masovna grobnica na području Kusonja, šuma Brusnik, Grad Pakrac, Požeško-slavonska županija, otkrivena je 28. siječnja 1992. godine. Tom prilikom, iz masovne grobnice ekshumirani su posmrtni ostaci 20 žrtava iz Domovinskog rata, od kojih su završno identificirani posmrtni ostaci 19 osoba, dok se jedna osoba vodi neidentificiranom. Sve identificirane osobe vode se u Evidenciji hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata. 

Prigodom obilježavanja obljetnice njihovoga stradavanja, dana 8. rujna 1993. godine, na istom mjestu, od podmetnute eksplozije, smrtno su stradale još tri osobe.

Zbog nepristupačnog terena, spomen-obilježje postavljeno je na Rakovom Potoku, cca 500 m od mjesta ekshumacije posmrtnih ostataka, k.č. 973/2 k.o. Kusonje, 2002. godine sa sljedećim tekstom:

"U SPOMEN NA 20 HRVATSKIH BRANITELJA POGUBLJENIH 8. RUJNA 1991. GODINE U VELIKOSRPSKOJ AGRESIJI NA REPUBLIKU HRVATSKU, HRVATSKI NAROD, LISTOPAD 2002."

Masakr u Kusonjama - 
Jedan od najtragičnijih događaja na pakračkom ratištu

 

Od samog početka srpske pobune i agresije na Republiku Hrvatsku Pakrac i pakračko područje bili su jedno od najtežih kriznih žarišta.

 

Još od ožujka 1991. u Pakracu su u nekoliko navrata intervenirale specijalne postrojbe MUP-a, a potkraj kolovoza i početkom rujna stanje na pakračkom ratištu postao je vrlo kritično. U početku slabe policijske snage pojačane su dolaskom A satnije 105. bjelovarske brigade Hrvatske vojske.

 

Nekoliko dana nakon zauzimanja položaja,

8. rujna 1991., jedan je vod krenuo improviziranim oklopnim vozilom u izviđanje prema selu Kusonjama. Ondje je naišao na zasjedu postavljenu oko barikade. Transporter je onesposobljen, a hrvatski branitelji sklonili su se u jednu kuću i organizirali obranu.

 

Odmah je u pomoć upućen dio policajaca s drugih položaja. No branitelji nisu željeli ostaviti brojne ranjenike koje pod jakom vatrom nisu mogli izvući. Budući da više nije bilo prilike za proboj, preživjeli branitelji morali su se predati. Svi zarobljenici i ranjenici su masakrirani te pokopani u masovnoj grobnici. Ovo je prva otkrivena masovna grobnica iz Domovinskog rata.

Nikola Benkus_edited.jpg
IMG_3247_edited.jpg
Nikola Benkus

 

Rođen 1. siječnja 1952. godine u Bjelovaru od oca Mile i majke Pauline.

Oženjen , otac dva djeteta Mario i Mihael.

Pripadnik A satnije ZNG Bjelovar.

Poginuo 8. rujna 1991. godine u Kusonjama – Pakrac.

Sahranjen 5. veljače 1992. godine na Novom groblju Borik, Bjelovar.

Željko Besek_edited.jpg
Željko Besek

 

Rođen 31 kolovoza 1963 godine u Bjelovaru od oca Josipa i majke Marije.

Neoženjen.

Pripadnik A satnije ZNG Bjelovar.

Poginuo 8. rujna 1991. godine u Kusonjama – Pakrac.

Sahranjen 5. veljače 1992. godine na groblju u Velikom Trojstvu.

Marinko Crnogaj_edited.jpg
Marinko Crnogaj

 

Rođen 4. studenog 1963. godine u Bjelovaru od oca Dragutina i majke Ankice.

Neoženjen.

Pripadnik A satnije ZNG Bjelovar.

Poginuo 8. rujna 1991. godine u Kusonjama – Pakrac.

Sahranjen 5. veljače 1992. godine na Novom groblju Borik, Bjelovar

Mato Čančar_edited.jpg
Mato Čančar

 

Rođen 27. siječnja 1969. godine u Ularicama kraj Doboja od oca Ivana i majke Anđe.

Neoženjen.

Pripadnik MUP -a Zagreb.

Poginuo 8. rujna 1991. godine u Kusonjama – Pakrac.

Sahranjen u Ularicama – Bosna i Hercegovina.

Marijan Dukić_edited.jpg
Marijan Dukić

 

Rođen 1. veljače 1962. godine u Bjelovaru od oca Steve i majke Anke.

Neoženjen.

Pripadnik A satnije ZNG Bjelovar.

Poginuo 8. rujna 1991. godine u Kusonjama – Pakrac.

Sahranjen 5. veljače 1992. godine na Novom groblju Borik, Bjelovar.

Stipe Gadža_edited.jpg
Stipe Gađa

 

Rođen 5. listopada 1969. godine od oca Ante i majke Mare.

Neoženjen.

Pripadnik A satnije ZNG Bjelovar.

Poginuo 8. rujna 1991. godine u Kusonjama – Pakrac.

Sahranjen 5. veljače 1992. godine na Novom groblju Borik, Bjelovar.

Anto Ivandić_edited.jpg
Anto Ivandić

 

Rođen 12. veljače 1968. godine u Glodavici (Bosna i Hercegovina) od oca Joze i majke Anke.  

Neoženjen.

Pripadnik MUP – a Zagreb.

Poginuo 8. rujna 1991. godine u Kusonjama – Pakrac.

Sahranjen u Zavidovićima (Bosna i Hercegovina).

Stjepan Kolar_edited.jpg
Stjepan Kolar

 

Rođen 1. lipnja 1950. godine u Velikom Grđevcu od oca Mirka i majke Jele.

Oženjen, otac dvoje djece  - Nataša i Oliver

Pripadnik A satnije ZNG Bjelovar.

Poginuo 8. rujna 1991. godine u Kusonjama – Pakrac.

Sahranjen 5. veljače 1992. godine na Novom groblju Borik, Bjelovar.

Stjepan Mamić_edited.jpg
Stjepan Mamić

 

Rođen 18. rujna 1970. godine u Bjelovaru od oca Ante i majke Jake.

Neoženjen.

Pripadnik A satnije ZNG Bjelovar.

Poginuo 8. rujna 1991. godine u Kusonjama – Pakrac.

Sahranjen 5. veljače 1992. godine na Novom groblju Borik, Bjelovar.

Igor Stipić_edited_edited.jpg
Igor Stipić

 

Rođen 30. listopada 1965. godine u Bjelovaru od majke Lucije.

Neoženjen.

Pripadnik A satnije ZNG Bjelovar.

Poginuo 8. rujna 1991. godine u Kusonjama – Pakrac.

Sahranjen 5. veljače 1992. godine na Novom groblju Borik, Bjelovar.

Dabravko Štefulinac_edited.jpg
Dubravko Štefulinac

 

Rođen 19. rujna 1962. godine u Bjelovaru od oca Ivana i majke Marije.

Neoženjen.

Pripadnik A satnije ZNG Bjelovar.

Poginuo 8. rujna 1991. godine u Kusonjama – Pakrac

Sahranjen 5. veljače 1992 godine na Novom groblju Borik, Bjelovar.

Ivan Palić_edited.jpg
Ivan Palić

 

Rođen 1. veljače 1972. godine u Janjevu od oca Gašpara i majke Marije.

Neoženjen.

Pripadnik A satnije ZNG Bjelovar.

Poginuo 8. rujna 1991. godine u Kusonjama – Pakrac. Poginuo u pokušaju probijanja velikosrpskog obruča oko opkoljenih branitelja.

Sahranjen 5. veljače 1992. godine na Novom groblju Borik, Bjelovar.

Miroslav Černak_edited.jpg
Miroslav Černak

 

Rođen 4. svibnja 1960. godine u Bjelovaru od oca Imre i majke Anđelke.

Oženjen, otac jednog djeteta – kći Marina.

Pripadnik A satnije ZNG Bjelovar.

Poginuo 9. rujna 1991. godine u Kusonjama – Pakrac.  Nakon cjelodnevne i cjelonoćne borbe ostaje bez streljiva i bio je prisiljen živ se predati. Nakon zarobljavanja bio je podvrgnut zvjerskim iživljavanjima te nakon cjelodnevnog masakriranja mučki ubijen.

Sahranjen 5. veljače 1992 godine na Novom groblju Borik, Bjelovar.

Petar Grubeša_edited.jpg
Petar Grubeša

 

Rođen 10. veljače 1965. godine u Gornjem Vakufu (Bosna i Hercegovina) od oca Franje i majke Janje.

Oženjen, otac dvoje djece – sinovi Marko i Hrvoje.

Pripadnik A satnije ZNG Bjelovar.

Poginuo 9. rujna 1991. godine u Kusonjama – Pakrac, nakon cjelodnevne i cjelonoćne borbe ostaje bez streljiva i bio je prisiljen živ se predati, nakon zarobljavanja bio je podvrgnut zvjerskim iživljavanjima te nakon cjelodnevnog masakriranja mučki ubijen.

Sahranjen 5. veljače 1992. godine na Novom groblju Borik, Bjelovar.

Vladimir Krivačić_edited.jpg
Vladimir Krivačić

 

Rođen 3. studenoga 1960. u Bjelovaru od oca Josipa i majke Kate.

Neoženjen.

Pripadnik A satnije ZNG Bjelovar.

Poginuo 9. rujna 1991. godine u Kusonjama – Pakrac,  nakon cjelodnevne i cjelonoćne borbe ostaje bez streljiva i bio je prisiljen živ se predati, nakon zarobljavanja bio je podvrgnut zvjerskim iživljavanjima te nakon cjelodnevnog masakriranja mučki ubijen.

Sahranjen 5. veljače 1992. godine na Novom groblju Borik, Bjelovar.

Zlatko Pavlović_edited.jpg
Zlatko Pavlović

 

Rođen 6. kolovoza 1960. godine u Bjelovaru od oca Marka i majke Marije.

Oženjen.

Pripadnik A satnije ZNG Bjelovar.

Poginuo 9. rujna 1991. godine u Kusonjama – Pakrac.  Nakon cjelodnevne i cjelonoćne borbe ostaje bez streljiva i bio je prisiljen živ se predati. Nakon zarobljavanja bio je podvrgnut zvjerskim iživljavanjima te nakon cjelodnevnog masakriranja mučki ubijen.

Sahranjen 5. veljače 1992. godine na Novom groblju Borik, Bjelovar.

Nedjeljko Pekić_edited.jpg
Nedjeljko Pekić

 

Rođen 10. travnja 1963. godine u Bjelovaru od oca Save i majke Ivke.

Oženjen, otac jednog djeteta – kći Ines.

Pripadnik A satnije ZNG Bjelovar.

Poginuo 9. rujna 1991. godine u Kusonjama – Pakrac.  Nakon cjelodnevne i cjelonoćne borbe ostaje bez streljiva i bio je prisiljen živ se predati. Nakon zarobljavanja bio je podvrgnut zvjerskim iživljavanjima te nakon cjelodnevnog masakriranja mučki ubijen.

Sahranjen 5. veljače 1992. godine na Novom groblju Borik, Bjelovar.

Mario Posarić_edited.jpg
Mario Posarić

 

Rođen 13. studenog 1961. godine u Bjelovaru od oca Zdenka i majke Zorice.

Oženjen , otac dvoje djece – kćeri Andrea i Vanja.

Pripadnik A satnije ZNG Bjelovar.

Poginuo 9. rujna 1991. godine u Kusonjama – Pakrac.  Nakon cjelodnevne i cjelonoćne borbe ostaje bez streljiva i bio je prisiljen živ se predati. Nakon zarobljavanja bio je podvrgnut zvjerskim iživljavanjima te nakon cjelodnevnog masakriranja mučki ubijen.

Sahranjen 5. veljače 1992. godine na Novom groblju Borik, Bjelovar.

Ante Tandara_edited.jpg
Ante Tandara

 

Rođen 3. siječnja 1961. godine u Ričicama (Imotski) od oca Marijana i majke Pave.

Oženjen, otac dvoje djece – sinovi Marijan i Marko.

Pripadnik A satnije ZNG Bjelovar.

Poginuo 9. rujna 1991 godine u Kusonjama – Pakrac,  nakon cjelodnevne i cjelonoćne borbe ostaje bez streljiva i bio je prisiljen živ se predati. Nakon zarobljavanja bio je podvrgnut zvjerskim iživljavanjima te nakon cjelodnevnog masakriranja mučki ubijen.

Sahranjen 5. veljače 1992. godine na Novom groblju Borik, Bjelovar.

Tadija Markić_edited.jpg
Tadija Markić

 

Rođen 12. prosinca 1964. godine Šćipe – Prozor (Bosna i Hercegovina) od oca Serafina i majke Šime.

Otac jednog djeteta – sin Tadija.

Pripadnik A satnije ZNG Bjelovar, nestao u Kusonjama – Pakrac 8. rujna 1991. godine. 

 

Kod identifikacije nije prepoznat ni jednom analizom niti je prepoznat od rodbine, i danas se vodi kao nestali.

Tijela dvadesetorice ekshumirana su i pokopana u siječnju 1992. No, time nije završila tragična drama u Kusonjama. Prigodom obilježavanja druge obljetnice masakra 8. rujna 1993. dogodio se novi zločin.

Tijekom ceremonije polaganja vijenaca u Kusonjama eksplodirala je podmetnuta mina i usmrtila trojicu časnika 105. brigade i ranila još 13-tero ljudi. Četnički teroristi postavili su minu iako je to područje bilo pod nadzorom mirovnih snaga UN-a. Prilikom eksplozije poginuli su Stanko Palić, Mirko Pereš i Željko Šegović.

 

Tek nakon akcije Bljesak dio počinitelja dospio je u ruke pravde.

8e3dbf482c2452449df9.jpeg

KUSONJE - kuća broj 55

Saznajte više

Dolazak u Pakrac Pripadnici elitne "A" satnije, kasnije bojne 105. brigade, 2. rujna su po drugi puta došli na pakračko ratište na osnovu procjene u Glavnom stožeru Hrvatske vojske kako je u Pakracu stanje kritično i "da je grad pred padom" te odluke da obranu treba pojačati. Odmah po dolasku smješteni su u Vladikin dvor, a zadaća im je bila braniti taj dio bojišnice te po potrebi intervenirati na drugim dijelovima koji će možda biti ugroženi. Pored vozila koja su imali, zbog interventne namjene postrojbe, dodijeljen im je i TOP 1, prvi pakrački oklopnjak napravljen u dijelu Prekopakre zvanom Matkovac. Samo osamnaest pripadnika imalo je automatske puške, a ostali su naoružani s nekoliko karabina M-48 te uglavnom lovačkim naoružanjem i malokalibarskim natjecateljskim puškama jednometkama. Zapovjedništvu postrojbe 5. ili 6. rujna dojavljeno je da će četnici u Kusonjama, koji minobacačima svakodnevno tuku grad, imati smjernu te da će tijekom vikenda na minobacačima ostati samo "neiskusni domaći četnici pijanci". Odlučeno je da se pokuša iskoristiti takva situacija te da se minobacači zarobe, a Kusonje djelomično očisti od četnika. Zbog opreza je isplanirano da se u subotu 7. rujna izvrši izviđanje oklopnjakom, a sutradan, ako se pokaže mogućim, izvrši napad. Tako je i učinjeno. Oklopnjak se 7. rujna bez ikakvog otpora provezao kroz selo i zaključeno je da su četnici dovoljno slabi i da se boje borbeno djelovati te da se 8. rujna rano ujutro krene u napad i da u njemu sudjeluju pripadnici koji imaju automatske puške. Nemoguće je utvrditi je li ovo izviđanje potaknulo četnike da sutradan organiziraju zasjedu ili je, kako vjeruje većina pripadnika 105. brigade, već i sama prvotna informacija bila zamka. Kada su krenuli u napad, oko 7:30 upali su u zasjedu na mjestu gdje se nalazi kapela Male Gospe, koja je bila organizirana po takozvanom sistemu potkove (taj tip zasjede organizira se tako da se snage skriveno postave s jedne i druge strane pravca kojim se očekuje napad te se na kraju "zatvori" i neprijatelje pusti duboko do pogodnog mjesta i zaustavlja jakom vatrom). Oklopnjak je u takvoj zasjedi zaustavljen pogotkom rakete iz ručnog bacača u kabinu i hrabri Bjelovarčani su bili prisiljeni napustiti ga te potražiti zaklon u obližnjoj kući. Istovremeno je po njima otvorena uraganska paljba iz streljačkog naoružanja. Prilikom ulaska u kuću zatekli su nekolicinu četnika i počela je borba prsa o prsa. U toj borbi ubijeno je šest četnika, a broj tada stradalih branitelja nemoguće je utvrditi. Preživjeli gardisti su se odlučili braniti iz kuće i ne pokušavati proboj, već pričekati pomoć, jer nisu htjeli ostaviti ranjenike. Prvi su im u pomoć krenuli njihovi slabo naoružani suborci s kombijem i džipom. Samo jedan je imao automatsku pušku, a Ivan Palić išao je bez oružja i nadao se da će zarobiti pušku. Kolika je bila njihova hrabrost i volja za pomoć, ilustrira i to što su bolje naoružani imali karabine M-48 i samo po 18 metaka. Uspjeli su doći sedamdesetak metara od mjesta sukoba i vidjeti kako gori oklopnjak. Čim su iskočili iz vozila, kombi je uništen raketnim bacačem, a po njima je osuta bjesomučna paljba iz streljačkog naoružanja, minobacača i tromblona. Ivan Palić je odmah poginuo, petorica su bili ranjeni i svi su bili prisiljeni na povlačenje. Bilo je izrazito teško povući se pod takvom paljbom, a pucalo se sa svih strana. Neki su se pokušali skloniti u obližnje kuće, a dvojica od njih su u podrumu jedne kuće zatekli dvije žene i brzo otišli dalje. Jedna od tih žena je drugi dan o tome pričala u selu i čudila se kako ih "ustaše" nisu ubili. Pored vojnika u pomoć su krenuli i pripadnici policije te su pokušali s policijskim bojnim oklopnim vozilom probiti do branitelja u okruženju. Pokušali su u više navrata, ali ih je svaki put u tome spriječila žestoka vatra. Borba je nastavljena nesmanjenom žestinom cijeli dan, a četnicima su u 17:00 stigla i dodatna pojačanja. Zadnji put su se branitelji u okruženju javili radio vezom oko 19:30 i tražili žurnu pomoć jer su im ranjenici počeli gubiti svijest. Nažalost, nitko im nije mogao pomoći. Neki od njihovih suboraca koji su ujutro krenuli u pomoć još uvijek su se pored brojnih četničkih patrola izvlačili prema Pakracu, a zadnji su se tek drugi dan ujutro probili do dijela grada zvanog Uroševac i tamo se zatekli između dvije vatre. Tamo su, na svoje veliko iznenađenje, zatekli telefon koji je još uvijek radio i nazvali 92, ali im u policiji, logično, nisu vjerovali. Tek kad je jedan gardist s Uroševca nazvao kuma u Bjelovar saznao je da misle da je i on mrtav. Tada su iz Bjelovara nazvali specijalnu policiju koja ih je kasnije izvukla bojnim oklopnim vozilom cijelo to vrijeme hrabri branitelji u okruženju u Kusonjama odolijevali četničkim napadima. Oko 9:00 četnici su ih prisilili na izlazak iz kuće tako što su eksplozivom srušili njezin dio. Nakon zarobljavanja počeo je krvavi četnički pir. Sedmoricu zarobljenih, od kojih su dvojica bila ranjena, vezali su žicom i iživljavali se na njima. Nakon toga su ih prisilili da legnu na cestu i rafalima pucali po njima. Jedan branitelj ubijen je hladnokrvnim smaknućem metkom u glavu iz pištolja. U to vrijeme su branitelji pod zapovjedništvom tadašnjeg zapovjednika 105. brigade, Stjepana Ivanića, pokušali još jednom pomoći gardistima u okruženju probojem preko Šokačkih Kusonja, ali su bili zaustavljeni žestokom paljbom višestruko brojnijeg i bolje naoružanog neprijatelja. Pobijene Bjelovarčane četnici su nabacali u kamion u 18:30 i prevezli do Rakovog potoka gdje su ih drugi dan ujutro pokopali pokraj smetlišta i mrciništa. Tek u zimu 1992. tijela hrvatskih vitezova su nakon brojnih problema ekshumirana i pokopana.

Izvješće zapovjednika Policijske postaje Pakrac Josipa Grubišića Opkoljenim Bjelovarčanima više nije bilo spasa. Oko 09:00 sati ujutro pobunjenici su minirali dio kuće i prisilili sedmoricu preživjelih branitelja na predaju, dok su ostali poginuli u borbi. Skinuli su ih, vezali žicom i polijegali na ulicu te je pred oduševljenim mnoštvom započeo krvavi pir. Bacali su im betonske blokove na noge, rezali prste, trojici zarobljenika odsjekli su uši i nos, jednom su iskopali oči, dok je jedan kastriran. Prema navodima jednog svjedoka, sve je kamerom zabilježio Željko Mandić, reporter iz Pakraca, kako ga je opisao svjedok. Tijela pogubljenih branitelja odvežena su do Rakovog potoka, gdje su zakopani u masovnu grobnicu iz koje su ekshumirana u siječnju 1992. godine nakon što su to područje oslobodile hrvatske snage. Toga dana ubijeno je 20 heroja: pripadnici „A“ satnije Nikola Benkus, Željko Besek, Marinko Crnogaj, Miroslav Černak, Marijan Dukić, Stipe Gađa, Petar Grubeša, Stjepan Kolar, Vladimir Krivačić, Stjepan Mamić, Tadija Markić, Ivan Palić (koji im je nenaoružan krenuo pomoći), Zlatko Pavlović, Nedjeljko Pekić, Mario Posarić, Igor Stipić, Dubravko Štefulinac i Ante Tandara te pripadnici Policijske akademije u Zagrebu Mato Čančar i Anto Ivandić. U pokušaju proboja ranjeno je desetero branitelja, od čega petero pripadnika „A“ satnije, četvero „Risova“ i jedan „Omega“.

Za zločin u Kusonjama 1991. osuđeni su Luka Krajnović i Veljko Svakidan na 15 godina, a Gojko Damjanović i Željko Ljubičić na 10 godina zatvora, dok za onaj 1993., prema autoru dostupnim presudama, nitko nije odgovarao. O ovom strašnom zločinu u Kusonjama Kristijan Milić snimio je film „Broj 55“. Film je 2014. dobio 8 nagrada na 61. Pulskom filmskom festivalu, uključujući i Veliku zlatnu arenu za najbolji film. Na taj način je ovaj krvavi zločin u Kusonjama postao poznat široj javnosti.

Izvještaj.png
Kusonje 9. rujna 1991..jpg

Pokušaj proboja prema Kusonjama 9. rujna 1991. godine

(autor fotografije Boris Fabijanec)

Top 1.png

Improvizirano oklopno vozilo TOP-1

(izvor Muzej vojne i ratne povijesti Pakrac)

PP PAKRAC, Izvješće

Zločin u selu Kusonje (HRT - TV kalendar)

IMG_3247.jpg

Jedan je od prepoznatljivih simbola Domovinskog rata, koji se podiže na mjestu masovnih grobnica, spomenik Ranjena golubica – monumentalni komad poliranog crnog granita sa simbolom križa i golubice (zaustavljene u letu). Spomenik je rad akademskog kipara Slavomira Drinkovića (1951. – 2016.). Prva je Golubica podignuta 1998. na Ovčari, do danas širom Hrvatske osamdesetak, što jasno svjedoči o surovosti agresije i počinjenim ratnim zločinima.

bottom of page