CERIĆ
Radi očuvanja trajne uspomene na hrvatske branitelje i civile – žrtve iz Domovinskog rata stradale u pojedinačnim ili masovnim pogubljenjima tijekom velikosrpske agresije , Republika Hrvatska, dostojno je, prepoznatljivim spomen-obilježjem, označila mjesta koja trajno svjedoče o žrtvi podnesenoj u Domovinskom ratu.
Golubica je ponos i tuga. Ponos jer su hrabro branili svoj dom i državu...tuga jer su dali ono najvrijednije što su imali - svoj život. Hrvatski branitelji, civili, još uvijek neidentificirane žrtve, nisu tek slagalica brojeva, za statistiku i usporedbe, oni su Ivan, Kata, Stjepan, Mara, Ante... Najmanje što možemo učiniti jest očuvati uspomenu na sve njih – da se ne zaboravi.
Posjetom ovom mjestu zakoračili ste u sudbinu čovjeka, zakoračili ste u potvrđenu istinu, postali ste dio povijesti koja se ne zaboravlja.
Spomen-obilježje
„Ranjena golubica”


Masovna grobnica
Na području Cerića, u Ul. Stjepana Radića na kbr. 63, 1997. godine otkrivena je masovna grobnica iz koje su ekshumirani, a potom identificirani posmrtni ostaci 3 osobe.
Osim toga, na širem području Cerića, u razdoblju od 1997. do 2000. godine, iz pojedinačnih grobnica, ekshumirani su posmrtni ostaci daljnjih 20 osoba.
Na spomen obilježju postavljenom u kolovozu 2006. na mjesnom groblju u Ceriću, navedeni su zbirni podaci o žrtvama ekshumiranim iz masovnih i pojedinačnih grobnica u navedenom razdoblju. Tako tekst na spomen obilježju glasi;
"U SPOMEN NA 23 HRVATSKA BRANITELJA I CIVILA POGUBLJENIH 1991. I 1992. GODINE U VELIKOSRPSKOJ AGRESIJI NA REPUBLIKU HRVATSKU, HRVATSKI NAROD, 2006."
Nakon postavljanja spomen obilježja, 10.08.2012. godine, u Ulici Josipa bana Jelačića kbr. 2 na području Cerića otkrivena je još jedna masovna grobnica s posmrtnim ostacima 4 osobe. Sve žrtve su nakon ekshumacije identificirane.
Također, iz pojedinačnih grobnica ekshumirani su posmrtni ostaci daljnje dvije osobe, koje su također identificirane.
UBIJENI I IDENTIFICIRANI
CERIĆ, S. RADIĆA 63 - MASOVNA GROBNICA
Antun Mecanović
rođ. 1922.
Ivan Nuić
rođ. 1958.
Ivan Posavi
rođ. 1970.
UL. JOSIPA BANA JELAČIĆA 2, -
MASOVNA GROBNICA

Franjo Horvat
rođ. 1928.
Vinko Lukenda
rođ. 1970.
Marko Mađarević
rođ. 1929.
Manda Marošević
rođ. 1920.
CERIĆ
- POJEDINAČNE GROBNICE
Marko Đurović
rođ. ----.
Ivan Đerek
rođ. 1959.
Marko Kljunić
rođ. 1919.
Stjepan Majhen
rođ. 1924.
Martin Marinković
rođ. 1951.
Marin Markasović
rođ. 1934.
Petar Maroš
rođ. 1936.
Stjepan Milešić
rođ. 1925.
Slavko Mravlinčić
rođ. 1929.
Marija Peić
rođ. 1905.
Anto Perić
rođ. 1927.
Miroslav Perković
rođ. 1942.
Josip Puškarić
rođ. 1925.
Mato Radić
rođ. 1959.
Josip Rajković
rođ. 1954.
Branko Rešetar
rođ. 1959.
Pero Salak
rođ. 1924.
Franjo Sente
rođ. 1940.
Ljupko Šeremet
rođ. 1940.
Alojzije Vrkić
rođ. 1941.
Željko Vrkić
rođ. 1970.
Tragična sudbina Marinaca i Cerića: Herojski otpor i pad

Napad na Cerić – Uoči napada JNA i pripadnika pobunjenih Srba i srpskih terorističkih paravojnih formacija te dobrovoljaca iz Srbije na Cerić, jaka kiša i hladnoća obilježili su noć. Pojačanje u obrani stiglo je 1. listopada. Prva topnička granata pala je oko 3 sata, a topnička priprema krenula je oko pola deset, 2. listopada, trajući sat i pol. Tenkovi i oklopnjaci napali su iz tri pravca: Mirkovaca, Marinaca i između Cerića i Male Bosne.

Herojski Otpor – Kada su tenkovi JNA stigli do Šljunčare, Stojanović zvani Cuca onesposobio je tenk iz RPG-a, ali je poginuo od uzvratne paljbe. Oklopna vozila rasporedila su se na lijevu i desnu stranu, a pješadija iza njih naišla je na vatru hrvatskih branitelja. Hrvatska vojska, slabo naoružana, povukla se u centar sela. Nakon ulaska srpskih paravojnih postrojbi, započele su ulične borbe. Branitelji su se povukli u Nuštar, ojačavši obranu.
Jedina veza prema opkoljenom Vukovaru nakon pada Marinaca i Cerića, bila je “kukuruzni put”.
Cerić - Općina Nuštar

Naselje smješteno na rubu Vinkovačkog ravnjaka, na visoko položenom i vrlo plodnom zemljištu, prosječne nadmorske visine 100 m. Legenda kaže, da je naselje sagrađeno na prostoru gdje se nekada davno nalazila šuma stabla cer, po čemu je mjesto dobilo ime, a prvi pisani trag u kome se spominje ime Cerić, vodi u 1267. godinu, kada se spominje kao dio posjeda Monoštar (danas Nuštar). Naselje Cerić, danas je u sastavu Općine Nuštar u Vukovarskoj-srijemskoj županiji udaljenoj 2 km od općinskog središta, a 5 km od Vinkovaca, cestovno povezan sa Vinkovcima i Nuštrom, te na istoku sa Starim Jankovcima i Mirkovcima. Do početka srbijanske agresije na Hrvatsku, Cerić je kao bogato mjesto, naseljeno vrijednim i složnim mještanima imao bogat društveni, kulturni i športski život sa izgrađenim objektima, te gotovo u cijelosti izgrađenu komunalnu infrastrukturu.
U mjestu je postojala crkva sv. Katarine, sveca zaštitnika Cerića, kao filijala župe Nuštar, izgrađena 1794. godine, obnovljena 1970. godine, a teško oštećena u listopadu 1991. godine po ulasku agresora u mjesto, da bi do temelja bila razorena 4. srpnja 1993. godine od strane osvajača. Inače Cerić je imao 473 stambena objekta, od kojih je više od 95 % totalno uništeno. Tijekom domovinskog rata, pored gubitaka svih materijalnih dobara, koje su vrijedne i složne ruke Cerićana godinama stvarale, još veći je i teži ljudski gubitak.
Bitke za Nuštar 1991.
O bitkama koje su se tijekom teške prve ratne godine vodile za mjesto u Slavoniji smješteno šest kilometara sjeveroistočno od Vinkovaca postoji malo zapisa. Tema je nedovoljno znanstveno istražena, a radi se o vjerojatno najvećim pobjedama koje su hrvatske snage izvojevale u Domovinskom ratu na Istočnoslavonskom bojištu.

Nuštar je sa sjevera okružen selima s većinskim stanovništvom srpske nacionalnosti: Ostrovom, Pačetinom i Bršadinom, dok su povoljniji vojni položaj 1991. za branitelje na jugu osiguravali Vinkovci i Cerić, a na istoku Marinci, Bogdanovci te Vukovar. Nuštar je te godine imao 4080 stanovnika i gotovo su se svi izjašnjavali kao Hrvati. Prvo skromno naoružanje u selo stiže u listopadu 1990., a početkom 1991. uspostavljaju se dragovoljački odredi i noćne straže.
Mogući načini dojave informacija Upravi za zatočene i nestale
Telefonom za anonimne dojave - govorni automat
072/111-111
(Javljanje operatera Uprave - birajte 2
Snimanje poruke - birajte 3)
Pismom
Uprava za zatočene i nestale
Ministarstva hrvatskih branitelja
Trg Nevenke Topalušić 1,
10 000 Zagreb
(s ili bez navođenja osobnih podataka pošiljatelja)
Elektroničkom poštom
uzndr@branitelji.hr
(Domovinski rat)
uzn2srpr@branitelji.hr
(Drugi svjetski rat i poslijeratno razdoblje)
Osobno u prostorijama Uprave
U slučaju da pri dojavi informacija navedete podatke o sebi ili svom identitetu jamčimo da će Vaši osobni podaci biti zaštićeni.
Sve eventualne troškove vezane uz dojavu informacija nadoknadit će Vam Uprava za zatočene i nestale.
MINISTARSTVO HRVATSKIH BRANITELJA
Uprava za zatočene i nestale
Trg Nevenke Topalušić 1,
10 000 Zagreb
telefon: 01/2308-759
telefaks: 01/6195-951
.png)

