PAKRAČKI VINOGRADI
Radi očuvanja trajne uspomene na hrvatske branitelje i civile – žrtve iz Domovinskog rata stradale u pojedinačnim ili masovnim pogubljenjima tijekom velikosrpske agresije , Republika Hrvatska, dostojno je, prepoznatljivim spomen-obilježjem, označila mjesta koja trajno svjedoče o žrtvi podnesenoj u Domovinskom ratu.
Golubica je ponos i tuga. Ponos jer su hrabro branili svoj dom i državu...tuga jer su dali ono najvrijednije što su imali - svoj život. Hrvatski branitelji, civili, još uvijek neidentificirane žrtve, nisu tek slagalica brojeva, za statistiku i usporedbe, oni su Ivan, Kata, Stjepan, Mara, Ante... Najmanje što možemo učiniti jest očuvati uspomenu na sve njih – da se ne zaboravi.
Posjetom ovom mjestu zakoračili ste u sudbinu čovjeka, zakoračili ste u potvrđenu istinu, postali ste dio povijesti koja se ne zaboravlja.
Spomen-obilježje
„Ranjena golubica”
Masovna grobnica
Na području Pakračkih Vinograda, Grad Pakrac, Požeško-slavonska županija, otkrivene su dvije (2) masovne grobnice:
1. Masovna grobnica u Ul. Sv. Roka kbr. bb otkrivena je 14. studenoga 1995. godine. Tom prilikom, iz masovne grobnice ekshumirani su posmrtni ostaci tri (3) žrtve iz Domovinskog rata. Sve tri (3) žrtve su identificirane, a radi se o civilnim osobama.
2. Masovna grobnica u Ul. 105. brigade otrkivena je 14. studenoga 1995. godine. Tom prilikom, iz masovne grobnice ekshumirani su posmrtni ostaci tri (3) žrtve iz Domovinskog rata. Sve tri (3) žrtve su identificirane, a radi se o civilnim osobama.
Uz navedene masovne grobnice, iz pojedinačnih grobnica na tom području ekshumirani su posmrtni ostaci daljnjih 10 žrtava. Sve ekshumirane žrtve su identificirane.
Na spomen-obilježju postavljenom 2001. godine sukladno Zakonu o obilježavanju mjesta masovnih grobnica žrtava iz Domovinskog rata, navedeni su zbirni podaci o žrtvama ekshumiranim iz masovnih i pojedinačnih grobnica. Tako tekst na spomen-obilježju glasi:
"U SPOMEN NA 16 CIVILA POGUBLJENIH 1991.-1992. GODINE U VELIKOSRPSKOJ AGRESIJI NA REPUBLIKU HRVATSKU, HRVATSKI NAROD, LISTOPAD 2013."
Zločin u Pakračkim Vinogradima
Nakon neuspjelog pokušaja priključivanja Pakraca SAO Krajini početkom ožujka 1991., pobunjeni Srbi započeli su 19. kolovoza 1991. kombinirani pješačko-artiljerijski napad na Pakrac. Intervencijom specijalaca iz Lučkog, Kutine i Bjelovara pobunjenici su izbačeni iz grada te su specijalci ušli i u Pakračke vinograde, sve do samog kraja današnje Ulice 105. brigade (onda Ulice 6. korpusa). Tada ih je nadletio zrakoplov JNA te su dobili ultimatum da se povuku ili će u protivnom helikopter koji je evakuirao ranjenike biti oboren. Nakon toga su Vinogradi bili prazni, hrvatske snage nisu bile dovoljno brojne kako bi zauzele te dominantne točke, dok su se pobunjeni Srbi povukli u Kraguj nakon akcije specijalne policije.
Nažalost pobunjenici se ubrzo vraćaju, a nesrpsko stanovništvo Pakračkih vinograda proživjet će strašne torture tijekom okupacije.
UBIJENI
BLAŽ DJAK,
1930.-1991.
LAZO GRUBINIĆ,
1922.-1991.
DRAGICA HUNJEK,
1926.-1991.
ZVONKO HUNJEK,
1931.-1991.
STJEPAN KARACSON,
1930.-1991.
LUCA KROUPA,
1945.-1991.
ZVONIMIR MILER,
1939.-1991.
IVAN NAĐ,
1939.-1991.
JOZO NADAŽDI,
1951.-1991.
ZVONKO NADAŽDI,
1951.-1991.
IVO PUHMAJER,
1975.-1991.
IVAN ŠMIT,
1934.-1991.
ZDRAVKA ŠMIT,
1932.1991.
ZORAN ŠMIT,
1981.-1991.
ĐURO TETEŠI,
1929.-1991.
ROZALIJA TETEŠI,
1929.-1991.
MARIJA VACEK,
1906.-1991.
NESTALI
IVICA GRUBINIĆ,
1929.-1991.
IVICA JANKOVIĆ,
1929.-1991.
ANA SVAST,
1906.-1991.
O nestalim osobama:
Mogući načini dojave informacija Upravi za zatočene i nestale:
Telefonom za anonimne dojave - govorni automat
072/111-111
Saznajte više klikom na :
Zločin u Pakračkim vinogradima
Pobunjenici se u Vinograde vraćaju 7. rujna 1991. kada Predrag Sarajlija, Zoran Pejaković, Slobodan Marić, Predrag Prodanović i Nedjeljko Ivičić pod prijetnjom oružjem uhićuju hrvatske mladiće Zvonimira Milera, Željka i Dragu Nađa, Stipu Skeledžiju, Gorana Djaka i Marijana Šmita. Uhićenike su prvo odveli u obližnje selo Kraguj, a od tamo u logor Bučje gdje su trpjeli stalne torture. Iz Bučja su prebačeni početkom prosinca 1991. u Staru Gradišku da bi na koncu bili razmijenjeni 16. siječnja 1992. na Gavrinici u Pakracu. Predrag Sarajlija 1996. osuđen je na 6 godina zatvora zbog tog čina. Tjedan dana kasnije, 14. rujna otet je još jedan stanovnika Pakračkih vinograda, Antun Kroupa.
Ubrzo nakon toga, prema jednom svjedoku neutvrđenog datuma sredinom rujna 1991. godine pobunjenici su pod zapovjedništvom Luke Krajnovića iz Kusonja, oteli Ivicu Grubinića (45), koji je iz Lipika išao u posjet ocu Lazaru u Pakračke vinograde te Ivicu Jankovića (40), kojeg su oteli iz njegove kuće. Nakon toga gubi im se svaki trag te se i dan danas vode nestalima. Navedeni Krajnović osuđen je na 15 godina zatvora, ali zbog drugog zločina, onog u Kusonjama 8. rujna 1991. godine. Krvavi pir u Pakračkim vinogradima nastavio se sredinom listopada 1991. godine. Susjed iz Vinograda Milan Kovačević i Nenad Bojić iz Kukunjevca prvo su ubili Lazu Grubinića (69), Srbina iz Vinograda, koji je bio oženjen za Hrvaticu. Kao razlog ubojstva Kovačević je naveo to što je Grubinić davao signale hrvatskim snagama, odnosno palio je traktor te bi nakon toga počelo granatiranje. Međutim, tu nije stao njihov svirepi pohod. Otišli su u kuću Šmitovih, gdje su ubili Ivana (57), njegovu suprugu Zdravku (59) i njihovog unuka Zorana (10). Zdravka, koja je bila invalid, imala je velik broj ubodnih rana, Ivan je imao veliku ubodnu ranu u vratu, dok je malom Zoran sjekirom odsječen komad lubanje te su mu stavili svijeću u ruke ne bi li zapalili kući i uništili dokaze, međutim to im nije uspjelo. Postoje indicije da su iste večeri ubijeni Jozo (40) i Zvonko Nadaždi (40).
Saznajte više
UBIJENA DJECA U DOMOVINSKOM RATU:
PAKRAČKI VINOGRADI
Susjedi egzekutori ubili i dvoje djece
U noći s 15. na 16. listopada Kovačević i Bojić iz Kukunjevca pod prijetnjom oružjem ušli su u jednu kuću u kojoj je boravilo nekoliko hrvatskih obitelji, ukupno jedanaest osoba, od čega troje djece. Opljačkali su ih te odveli Lucu Kroupu, koja je boravila s njima, kako bi im dala još novca koji je navodno skrivala u kući. Ostalima su zaprijetili da ne pokušavaju bijeg ili će im se dogoditi isto što i njihovim susjedima. Ipak, troje ih je uspjelo pobjeći i prijaviti pobunjeničkoj miliciji što se dogodilo. Sljedeći dan postali su svjesni razmjera pokolja koji su počinili Bojić i Kovačević. Đuro Teteši (62) pronađen je ubijen s tri hica u glavu, a njegovoj supruzi Rozaliji (62) nanesen je smrtonosan udarac sjekirom u glavu. Dragica Hunjek (65) pronađena je u svom dvorištu dekapitirana (najvjerojatnije sjekirom), a njezin suprug Zvonko (60) ubijen je hicima iz vatrenog oružja u svojoj kući. Lucu Kroupu (46) koju su odvojili od ostalih civila opljačkali su, silovali, mučili te potom ubili. Prema iskazima, pronađena je s odsječenim ušima i razbijene lubanje. Pobunjenička milicija odvela je zločince u zatvor na Bučju, gdje su bili smješteni s ostalim pobunjeničkim vojnicima koji su kršili pravila, odnosno koje su našli pijane na položaju.
Međutim, nisu se tamo dugo zadržali. Sam Kovačević rekao je jednom pobunjeničkom obavještajcu da su ga pustili jer su bili svjesni da je opasan za Hrvate, a ne za njih. Ubrzo nakon što su pušteni, vratili su se po osvetu onima koji su ih prijavili. Prvo su otišli u kuću Ive Nađa. Njegova supruga, kći i unučad uspjeli su pobjeći, a Ivo (52) je ubijen i bačen u obližnji bunar. Zatim su ubojice otišle u kuću Blaža Djaka, gdje je osim obitelji Djak, boravila i obitelj Miler. Blaž Djak (61) i Zvonimir Miler (52) zadržali su ubojice te tako omogućili ostalim članovima svojih obitelji da izbjegnu smrt. Nažalost, tom prilikom su i ubijeni. Osim navedenih civila, u Pakračkim vinogradima pod autoru nepoznatim okolnostima, ubijeni su Stjepan Karacson (61) i Marija Vacek (85), dok se Ana Svast (56) i danas vodi kao nestala. Još jedno dijete poginulo je za vrijeme okupacije Pakračkih vinograda. Ivo Puhmajer (16) poginuo je prilikom granatiranja 5. prosinca 1991., nakon što je skupa sa svojom obitelji živio u neljudskim uvjetima na okupiranom području.
