ANTUNOVAC
Radi očuvanja trajne uspomene na hrvatske branitelje i civile – žrtve iz Domovinskog rata stradale u pojedinačnim ili masovnim pogubljenjima tijekom velikosrpske agresije , Republika Hrvatska, dostojno je, prepoznatljivim spomen-obilježjem, označila mjesta koja trajno svjedoče o žrtvi podnesenoj u Domovinskom ratu.
Golubica je ponos i tuga. Ponos jer su hrabro branili svoj dom i državu...tuga jer su dali ono najvrijednije što su imali - svoj život. Hrvatski branitelji, civili, još uvijek neidentificirane žrtve, nisu tek slagalica brojeva, za statistiku i usporedbe, oni su Ivan, Kata, Stjepan, Mara, Ante... Najmanje što možemo učiniti jest očuvati uspomenu na sve njih – da se ne zaboravi.
Posjetom ovom mjestu zakoračili ste u sudbinu čovjeka, zakoračili ste u potvrđenu istinu, postali ste dio povijesti koja se ne zaboravlja.
Spomen-obilježje
„Ranjena golubica”
Masovna grobnica
Lokacija masovne grobnice nalazi se na mjesnom katoličkom groblju u Antunovcu, u obiteljskoj grobnici obitelji Dolonec.
Procesom ekshumacije izvršene 25.04.1997. godine, iz masovne grobnice ekshumirani su posmrtni ostaci 3 osobe, te više dijelova ljudskih tijela od još 3 različite NN osobe.
Na mjesnom katoličkom groblju te na području farme Seleš u neposrednoj blizini Antunovca ekshumirani su posmrtni ostaci još 6 žrtava iz pojedinačnih grobova.
Spomenik podignut u spomen na 12 hrvatskih branitelja i civila nalazi se preko puta mjesnog groblja u Antunovcu, u Mirnoj ulici. Postavljen je na stilizirani humak izdignut na razinu ceste.
Na spomen obilježju postavljenom 05.12.2003., navedeni su zbirni podaci o žrtvama ekshumiranim iz masovne i pojedinačnih grobnica. Tako tekst na spomen obilježju glasi;
"U SPOMEN NA 12 HRVATSKIH BRANITELJA I CIVILA POGUBLJENIH 1991. GODINE U VELIKOSRPSKOJ AGRESIJI NA REPUBLIKU HRVATSKU, HRVATSKI NAROD, 2003."
UBIJENI I IDENTIFICIRANI
ANTUNOVAC - MASOVNA GROBNICA
Lina Kukec
rođ. 1932.
Ljubica Ivšan
rođ. 1925.
Stevo (Stjepan) Moržan
rođ. 1955.
N.N.
rođ. ----.
N.N.
rođ. ----.
N.N.
rođ. ----.
ANTUNOVAC - POJEDINAČNE GROBNICE
Ilija Borota
rođ. 1925.
Boško Mikulić
rođ. 1958.
Slavko Kovačić
rođ. 1945.
Danijel Dorić
rođ. 1970.
Stjepan Perić
rođ. 1962.
Petar Milaković
rođ. 1925.
5. prosinca 1991. – najteži dan u povijesti Antunovca
5. prosinca 1991. godine datum je koji će zauvijek pamtiti žitelji Antunovca. Tog je dana njihovo mjesto, nakon herojskog odolijevanja, palo u ruke neprijatelju.
Antunovac je 5. prosinca 1991., nakon herojske obrane južne crte bojišnice, pao u ruke neprijatelja, a istovremeno je u nemetinskoj bitci zaustavljen proboj agresorskih snaga na istočnome ulazu u Osijek. U obrani Antunovca svoje živote izgubila su 42 branitelja i civila. Inače, u Domovinskom ratu poginulo je 68 hrvatskih vojnika i policajaca iz Antunovca. Sudbina trojice hrvatskih branitelja još uvijek nije poznata te se vode kao nestali.
Prosinac 1991. godine je bio najteži za sve branitelje grada Osijeka, od Nemetina, Tenje, Antunovca i drugih naselja. Neprijatelj je svim svojim snagama pritiskao našu obranu kako bi grad Osijek doveo u okruženje kao Vukovar, komadao ga i zauzeo. Sve su znali, osim kolika je spremnost branitelja na žrtvu. Srce branitelja je bilo veliko, a napor ogroman i ovdje je donijeta pobjeda u Domovinskom ratu. I nakon priznanja Republike Hrvatske je bilo borbenih djelovanja , ali taj trenutak južne obrane grada Osijeka je bio ključan i svi smo bili sigurni da ćemo živjeti u samostalnoj i suverenoj Hrvatskoj.
(Izjava predsjednika Udruge hrvatskih branitelja Antunovac – Ivanovac te jedan od zapovjednika obrane Antunovca Stjepana Šerića, 2023. godine)
Tragičnih događaja uoči i na dan pada Antunovca prisjetio se i tada maloljetni branitelj osječko – baranjski župan Ivan Anušić (izjava 2021. godine).
"Na kraju 5.12. je i Antunovac nije izdržao nalete četnika i srpske vojske koji su bili s njima i korpusa koji je brojao oko 30 000 vojnika i uspio slomiti otpor nas 80-90 koji su branili Antunovac, ne više. I to se mora jasno reći da je nadljudskim snagama uspjelo i izdržati toliko dugo. Ključno je bilo zaštiti i spasiti grad Osijek“
Fotografija: Hrvatski branitelji Antunovca, 1991. godina
Izvor: zpobz.hr
PAD ANTUNOVCA Za Osijek - Nepokoreni grad, 5. prosinca 1991. ima veliki značaj. Taj je dan na cijeloj osječkoj bojišnici, dugoj preko 50 km, poginulo više od 50 branitelja, od toga 26 samo iz osječke 106. brigade Hrvatske vojske. Osijek je taj dan napadnut sa tri strane. Naime, sredinom prosinca agresor je izbio na lijevu obalu Drave i ugrozio grad sa sjevera (Tvrđavica, Podravlje, luka Tranzit, Nemetin) zbog čega je poduzeta oslobodilačka akcija Đavolja Greda, no 5. 12. dogodio se posljednji udar agresora takve siline i opsega. Nakon odbijanja tog udara bilo je sve sigurnije da će Osijek ostati na slobodnom dijelu hrvatskog teritorija i (p)ostati nepokoreni grad. - U jutarnjim satima započeo je pješačko-tenkovski napad na istočni dio gradske crte obrane. Nakon jake topničke pripreme, iz pravca Sarvaša uslijedio je napad oklopno-mehanizirane postrojbe, a iz pravca Klise pješaštva. Hrvatske su se snage kod Nemetina s prve crte obrane povukle na drugu crtu. Tijekom dana zapovjednik 1. bojne 106. br. HV u borbu je uveo pričuvnu satniju koja je prešla u protunapad i vratila svoje položaje na prvu crtu obrane. Tijekom protunapada uništeno je ili onesposobljeno više oklopnih vozila JNA te zaustavljen napad na Osijek iz tog pravca. U popodnevnim satima agresor je pojačao napade iz pravca Klise, ali je 1. satnija pružila otpor i istog dana zaustavila pokušaje daljnjeg proboja - opisuje događaje povjesničar Ivan Mihanović. Bitka na Rosinjači Taj dan se zbila i jedna od najherojskijih i najtragičnijih epizoda Domovinskog rata, a to je bitka u šumi Rosinjači. Najjači prodor JNA i četnici su tog ledenog tragičnog zimskog dana usmjerili kroz Rosinjaču na južnom prilazu gradu. Zbog toga što na tom pravcu nije očekivan veći prodor srpskog agresora, pa je položaje u šumi Rosinjača držalo je svega 16 hrvatskih vojnika. Pretpostavlja se da je JNA imala dva oklopno – mehanizirana voda i da je u Rosinjaču uputio sedamdesetak pripadnika, potpomognutih pripadnicima četničkih jedinica Šešeljevih „Belih orlova“. Herojski otpor branitelja trajao je satima, a na kraju je neprijatelj ovladao šumom Rosinjačom. No branitelji su svojim herojskim otporom ne pristavši na povlačenje, omogućili obrani Osijeka da se konsolidira i pojača snage na južnim dijelovima grada. To je u konačnici spriječilo daljnje nadiranje JNA i srpskih paravojnih postrojbi prema samome Osijeku. Kroz kukuruze i minska polja tjedan dana kasnije bojna „Frankopan“, izvukla je smrznuta tijela hrvatskih vojnika. Najstariji branitelj imao je 44 godine, a najmlađi branitelj od 16 veličanstvenih je bio maturant Trgovačke škole Davor Milas. Bilo mu je tek 18 godina...U spomen na njegovu žrtvu škola se službeno zove Trgovačka i komercijalna škola „Davor Milas“. Iz Antunovca su sve protjerali Isti taj dan Antunovac je, koji je napadnut iz pravca Tenje i pustare Orlovnjak nakon cjelodnevnog topničkog, minobacačkog, tenkovskog i pješačkog napada, pao u ruke agresora. - Branitelji nisu raspolagali dovoljnim brojem protuoklopnih sredstava i unatoč pruženom velikom otporu morali su se povući iz sela. Tada je utvrđena nova linija obrane oko grada Osijeka, koja se više nije mijenjala do povratka u Antunovac u sklopu procesa mirne reintegracije - kazao nam je bojnik Zlatko Dernaj, predsjednik udruge veterana 130. brigade Tog 5. prosinca 1991. iz Antunovca je JNA protjerala sve hrvatsko stanovništvo. Branitelji Antunovca odbijali su napade do kasno navečer, a tada je ovo naselje palo u ruke neprijatelja. Većina mještana morala je u prognanstvo, a tijekom Domovinskog rata čak 43 mještana je poginulo ili nestalo. Nakon pada i okupacije Vukovara srpske snage su krenule na ovaj dio Slavonije, a padom Ernestinova, Laslova, Seleša i okolnih pustara 20. studenoga otvoren im je put prema Antunovcu koji je 5. prosinca također okupiran. To su bili zadnji pomaci srpskih snaga, koje su zaustavljene uz velike žrtve. Konsolidirali smo obranu i obranili Osijek, što je bilo ključno, a 15. siječnja potpisano je primirje i stala su ratna djelovanja. ANUŠIĆ: Na žalost, i Antunovac je podnio veliku žrtvu, izgubio je 43 branitelja i civila što je jako puno. Nadamo se da se to više nikada neće ponoviti. "Zamislite kako je to. Ovdje ste rođeni, školujete se, imate prijatelje i odjednom, doslovno preko noći, izađete iz sela koje tog 5. prosinca više nije bilo za prepoznati zbog ratnih razaranja. Odlazite i znate da se nećete vratiti za nekoliko dana. To je strašan osjećaj. Odlazite u Osijek gdje živite 15-ak godina u stanu koji nije vaš, sve vam je novo, a ne znate gdje su vaši prijatelji, rodbina, ljudi s kojima ste odrastali i ratovali. Tada nije bilo interneta ni mobitela i tražili smo se po mjesec-dva dana, što je bio užasan osjećaj i ne dao Bog nikomu da to doživi". "Taj osjećaj je bio još gori ako ste nekoga izgubili u Domovinskom ratu, a svi smo nekoga izgubili. Te godine bile tako mračne i zato to nikada to smijemo zaboraviti niti itko ima pravo to zanijekati. No, ponavljam, kada se govori o 1991. godini, uvijek ustanimo i naklonimo se, 'skinimo kapu do poda' Vukovaru i njegovoj žrtvi jer da nije bilo Vukovara, Osijek bi bio 'Vukovar'". Bitka na Rosinjači, kao i npr. Zasjeda u Kusonjama, jedna je od manje poznatih, ali i najherojskijih i najtragičnijih epizoda Domovinskog rata. Kada su 5. prosinca 1991. snage JNA i četnici, nakon strahovite topničke pripreme, krenuli u konačno osvajanja grada Osijeka općim oklopno-pješačkim napadom, najjači Nakon okupacije Ernestinova i Laslova i dolaska nadomak Antunovca, te neuspjeha u prvom pokušaju osvajanja Paulinog Dvora, velikosrpski agresor 5. prosinca 1991. organizirao je opći napad na cjelokupnom osječkom bojištu. Uz velike žrtve branitelja, agresorske snage su ipak zaustavljene kod Nemetina i iz smjera Klise u pokušaju proboja na istočnom i jugoistočnom ulazu u Osijek. Na južnoj strani obrane, odakle se napad donekle mogao očekivati, agresor je napao najvjerojatnije s dva oklopno-mehanizirana voda, a pješačkim postrojbama pridružile su i četničke jedinice Belih orlova. Te noći položaje u šumi Rosinjača branilo je samo 16 pripadnika 106. brigade koji, iako nisu dobili pomoć, u žestokim okršajima nisu ustuknuli već su svi izginuli. Zaustavivši nakratko napade velikim su junaštvom omogućili konsolidaciju obrane Osijeka. Nakon ovog vala napada predsjednik Franjo Tuđman 7. prosinca imenovao je Branimira Glavaša zapovjednikom obrane grada, a on se iskazao reorganiziranjem obrane. Zbog neuspjeha u pokušajima osvajanja poluopkoljenog Osijeka, JNA i srpski pobunjenici 8. prosinca punih su pet i pol sati granatirali grad. Nakon što su napadi donekle jenjali, organizirano je izvlačenje herojski poginulih branitelja iz Rosinjače. Bila je to iznimno opasna akcija jer je teren bio ispresijecan kanalima i minskim poljima, a vrijeme maglovito, dok je šuma zbog srušenih stabala bila teško prohodna. Pripadnici specijalne postrojbe bojne Frankopan i domicilni branitelji ipak su izvukli sve poginule, osim Mihajla Pelegrina koji se vodi kao nestao. Tog kobnog 5. prosinca 1991. na cijelom osječkom bojištu poginulo je više od 50 branitelja. Uz to je u napadima teško oštećeno više od 15 tisuća stambenih objekata, što je dodatno motiviralo međunarodnu zajednicu da što prije prizna Hrvatsku kao samostalnu državu. (Autor teksta: Iva Rebac)
22.11.1991. - 05.12.1991. BOJ ZA ANTUNOVAC Jedan od najtežih trenutaka za Južnu obranu grada Osijeka, dani kada je okupiran Vukovar, Laslovo, Ernestinovo, Seleš, Vode se borbe za Lipik, za Banovinu, Za Karlovac, Zadar, Dubrovnik, za Osijek. Ne sjetiti se tih tragičnih trenutaka ponosa i slave i odati pijetet onima koji su svoje živote utkali u temelje drage nam domovine Hrvatska. Zaboraviti njihovu žrtvu značilo bi da smo ih ponovo ubili. Približava se dan najtežih trenutaka u obrani Osijeka , dan kada je okupiran Antunovac. Pokušat ćemo se sjetiti tih slavnih dana i o tome nešto napisati. Dana 22.studenog kada je završen boj za obrambenu crtu Seleš počinje boj za Antunovac. Zapovjednik O.Z. piše zapovijed str. pov. Br. 525-124-224 od 21 studeni 1991. godine. U točci tri kaže: Snage obrane grada Osijeka(sve slobodne snage koje nisu vezane na potez Nemetin - N. Tenja) hitno će izvršiti posjedanje rajona Rosinjska Bara - Široko Polje - T. Antunovac - Rudine - Bobotski kanal (tt-86.4), a zatim energičnim dejstvom ka Orlovnjaku, Stari Orlovnjak, Stari Seleš, Ernestinovo razbiti i uništiti snage agresora na tom prostoru i ovladati linijom Tenja- Bricin Bunar- Rir (Kudeljara- Vrbik. U toku dejstva maksimalno se osigurati na pravac S. Tenja i Betin Dvor. Podrška 1. MAD O.Z. Osijek. Tenjski Antunovac posjesti odmah. Točka 7. 130 br. H.V. svim snagama sadejstvovati sa snagama obrane grada Osijeka u toku napada . Maksimalno pojačati obranu s. Laslovo. Maksimalno blokirati s. Pertova Slatina i presjeći komunikaciju Petrova Slatina – Šodolovci. 04. prosinca piše BORBENA ZAPOVJED op.br.38 str. Pov. Br.525-122-50 . točka 3. 101 br. H.V od 04. prosinca 1991 u 20 sati preuzima odgovornost za obranu zone koje je do tada branila 130 br. HV. i to: desna granica uključno Laslovo- r. Vuka do s. Vuka, lijevo granica isključno Nova Tenja- uključno Tenjski Antunovac (tt.-90.2)- uključno s. Brešče—Čepin (naselje ritić uključno). Točka 04. Zapovjedničko mjesto101 br. premjestiti u rajon Ovčara Čepinska u gotovosti za rad od 05. 12. 1991. godine u 18. sati. Zapovjedništvo130. br. sa prištapskim jedinicama, drugim i trečim bataljunom izvući iz borbe u rajon Beketinci, Mala Branjevina, Velika Branjevina i s. Vuka. BORBENA ZAPOVJED op.br. 42 br. 515- 122- 54 od 08. 12. 1991. godine točka 1. Agresorska JA i četničke snage su u vremenu od 20.11. 191. do o6 12. 1991. godine angažiranjem relativno malih snaga u prvom borbenom ešalonu (2 oklopno mehanizirana bataljona i do2 bataljona pješadije) uz snažnu ateljersko raketnu podršku, propagandno djelovanje, bez nailaska na veći otpor branioca ovladao je linijom s. Laslovo – s. Ernestinovo – Tenjski Antunovac – Rosinjska Bara – N. Tenje - stara ciglana kod N. Tenja. Neću prepisivati cijeli tekst bio bih dug. Vidite kako generalske elite gledaju na naš doprinos u obrani. Oni navode simbolične snage u napadu, ne spominjući da je južnu obrambenu crtu grada Osijeka napadale sljedeće neprijateljske snage. 554 mt.br.- 12 m.br., 126 l.br. 505 mt.br., i 125 l.br. Uz potporu 16 topničkog raketnog puka. Bio bi dug da vam prikažem njihovu materijalno tehničku formaciju. Nakon ovog uvoda kako se je Antunovac branio. Od 20. studenog Antunovac brani Antunovačka satnija u sklopu 3. pješačke bojne i desetina policije. Ivanovčani formiraju satniju u sklopu 2. pješačke bojne i brane Divoš – Rudine- Ivanovac. Poslije zapovjedi zapovjednika Oz od 21. studenog da Antunovac zaposjednu snage obrane grada: satnije iz 160 br i satnije iz 106 br. i satnija specijalne policije PU Koje sa 2. satnije 3. pješačke bojne i Antunovačkom satnijom iz sastava 130 br. napadaju Seleš. 22. studenog snage obrane grada napuštaju Antunovac, kao i snage 3. pb. 130 br. Antunovac brani satnija Antunovac, Dva voda temeljne policije PU i desetina policije pp. Ernestinovo. Dana 24.-25. studenog Antunovac brani 1. satnija 2. pb 101 br. i Antunovačka satnija koja broji 96 ljudi i kojom u to vrijeme zapovjede Franjo Tokić, zapovjednici vodova su Mladen Vučemilović, Željko Tokić i Damir Ganc. Iz gore navedenih zapovjedi odlučeno je da Antunovac brani 2. pb. 101. br. i Antunovačka satnija uz potporu voda MB-82 mm. 2. pb. 101. pb. Zapovjedno mjesto bojne s. Ivanovac. Po odluci zapovjednika bojne Ahmed Puškar Antunovac se brani sa tri satnije u jednoj crti plus Antunovačka satnija i jednom satnijom u pričuvi. Bez značajnije topničke potpore, bez tenkova ,bez protuzrakoplovnih topova, protuoklopnih sredstava, izuzimajući neznatan broj ručnih protuoklopnih sredstava. Navedena sredstva nalaze se u Osijeku, Lugu, Barama, Ovčari Čepinskoj, vjerojatno je nadređeno zapovjedništvo“ dobro“ procijenilo da njima ta sredstva nisu potrebna i da sa raspoloživim sredstvima mogu zaustaviti 12m.br.,dijelove 505. mt.br i 126 l.br. Postrojbe zaposjedaju obrambenu crtu po sljedećem. Treća pješačka satnija iz sastava 4. p.b. 101. br. zaposjeda Prostor Široko Polje -Jakovala i brani smjer Tenja- Rosinjska Bara- Josipin Dvor. Zapovjednik satnije Admir Ramić. Druga pješačka satnija ojačana prvom satnijom 2. pb. zaposjeda prostor ulica Republike- Novo Naselj- Salaš i brani smjer N.Tenje- Seleš. Zapovjednik satnije Dragan Dupan. Antunovačka satnija po vodovima je bila raspoređena duž cijele crte obrane. Desetina MB-82 mm. zaposjeda paljbene položaje s. Ivanovac zapovjednik Ivica Čićak. Tijek borbenih djelovanja: Neprijatelj sustavno razara obrambenu crtu djelujući topništvom, topničko raketnog divizjuna 16 topničko raketnog puka sa položaja Rit i topničko raketnih divizijuna 12.m.br.i 505 mt.br. sa paljbenih položaja Orlovnjak kao i tenkovima sa Seleša. Ojačane su tenkovske zapreke na ulazu u Antunovac iz smjera Seleša i ulica Republike iz smjera Tenja. Prostor (kukuruzna polja) nije bio zaprečen jer nije bilo protu pješačkih i protu oklopnih mina. Neprijatelj već 04 prosinca pokušava probiti obrambenu crtu, kada napada duž cijele crte bojišnice obrane Grada to mu u tom trenutku nije uspjelo. Insistira se da topništvo OZ 1 mad i trd 106 br. pokrije vatrom razvijene neprijateljske snage na prostoru Jakovala-Široko Polje pozivom na tel. br.44-955 koji je bio dogovoren za vatre po zahtjevu. Niti jedna projektil nije pao na zahtijevani prostor. Dana 05. prosinca neprijatelj topničkom vatrom djeluje po Antunovcu-Ivanovcu. U 08.30 sati neprijatelj oklopno mehaniziranim snagama napada duž cijele crte obrane. 10.00 sati iz smjera Rosinske Bare kroz kukuruze neprijatelj je napao 3. satniju i pokušava probiti obranu na smjeru Seleš. Zahtjeva se topnička potpora po razvijenim snagama i snage za protuoklopnu borbu, tenkovi, od toga ništa. Desetina MB-82 mm djeluje po prednjem kraju sa ono malo mina s čime raspolaže ispaljeno je ukupno 140 mina. 12.30 sati neprijatelj potiskuje snage 3 satnije u selo i iz smjer Josipn Dvor prijeti da ih dovede u okruženje. Na smjeru ulica republike neprijatelj kroz kukuruze oklopno mehaniziranim snagama potiskuje branioce u selo. Topničke potpore nema, snaga za protuoklop nema, tenkova nema. Treća satnija iz pričuve upučena je iz Ivanovca, trpi jaku topničku vatru u prostoru pašnjak i ne uspijeva doći do Antunovca. Oko 14.00 sati zapovjednik bojne zapovjede izvlačenje snaga iz Antunovca. Izvlačenje se provodi organizirano smjerom Ivanovački pašnjak -Čepin i Vidojina Pustara- Policer. Sa tim danom završio je boj za Antunovac. U tom boju poginuli su: ŽIVKO MIMICA KRŠIMIR POSAVAC DAMIR UŽAREVIĆ STEVO MORŽAN TOMISLAV SIMON BOŠKO MIKULIĆ ĐAHID ĐELADINI STJEPAN SUBAŠIĆ 17 hrvatskih branitelja je teško ranjeno. Neka im je vječna slava i hvala. (Izvorni autor teksta: Stjepan Šerić)
Dokumentarni film: ANTUNOVAC U DOMOVINSKOM RATU
Izvor: Youtube, godina 2010.
Mogući načini dojave informacija Upravi za zatočene i nestale
Telefonom za anonimne dojave - govorni automat
072/111-111
(Javljanje operatera Uprave - birajte 2
Snimanje poruke - birajte 3)
Pismom
Uprava za zatočene i nestale
Ministarstva hrvatskih branitelja
Trg Nevenke Topalušić 1,
10 000 Zagreb
(s ili bez navođenja osobnih podataka pošiljatelja)
Elektroničkom poštom
uzndr@branitelji.hr
(Domovinski rat)
uzn2srpr@branitelji.hr
(Drugi svjetski rat i poslijeratno razdoblje)
Osobno u prostorijama Uprave
U slučaju da pri dojavi informacija navedete podatke o sebi ili svom identitetu jamčimo da će Vaši osobni podaci biti zaštićeni.
Sve eventualne troškove vezane uz dojavu informacija nadoknadit će Vam Uprava za zatočene i nestale
MINISTARSTVO HRVATSKIH BRANITELJA
Uprava za zatočene i nestale
Trg Nevenke Topalušić 1,
10 000 Zagreb
telefon: 01/2308-759
telefaks: 01/6195-951
.png){kind=logo}