DALJ
Radi očuvanja trajne uspomene na hrvatske branitelje i civile – žrtve iz Domovinskog rata stradale u pojedinačnim ili masovnim pogubljenjima tijekom velikosrpske agresije , Republika Hrvatska, dostojno je, prepoznatljivim spomen-obilježjem, označila mjesta koja trajno svjedoče o žrtvi podnesenoj u Domovinskom ratu.
Golubica je ponos i tuga. Ponos jer su hrabro branili svoj dom i državu...tuga jer su dali ono najvrijednije što su imali - svoj život. Hrvatski branitelji, civili, još uvijek neidentificirane žrtve, nisu tek slagalica brojeva, za statistiku i usporedbe, oni su Ivan, Kata, Stjepan, Mara, Ante... Najmanje što možemo učiniti jest očuvati uspomenu na sve njih – da se ne zaboravi.
Posjetom ovom mjestu zakoračili ste u sudbinu čovjeka, zakoračili ste u potvrđenu istinu, postali ste dio povijesti koja se ne zaboravlja.
Spomen-obilježje
„Ranjena golubica”


Masovne grobnice
Na području Dalja (mjesno groblje) otkrivene su 2 masovne grobnice s ukupno 14 ekshumiranih i 14 identificiranih osoba, kako slijedi:
1. Masovna grobnica Dalj, mjesno groblje, glavna staza od ulaza prema sjeveru, pri kraju groblja. Iz obiteljske grobnice obitelji K; lokacija 1 - ekshumacija provedena 27.02.1998., ekshumirani posmrtni ostaci 3 osobe, identificirani posmrtni ostaci 3 osobe.
2. Masovna grobnica Dalj, mjesno groblje, neposredno uz mrtvačnicu u pravcu zapada; lokacija 2 - ekshumacija provedena 03.03.1998., ekshumirani posmrtni ostaci 11 osoba, identificirani posmrtni ostaci 11 osoba.
Spomenik je izgrađen na mjestu druge ekshumacije, u neposrednoj blizini mrtvačnice i južnog ulaza.
Na spomen obilježju postavljenom u rujnu 1999. na mjesnom groblju u Dalju, navedeni su zbirni podaci o žrtvama ekshumiranim iz masovnih grobnica. Tako tekst na spomen obilježju glasi;
"U SPOMEN NA 14 HRVATSKIH BRANITELJA I CIVILA POGUBLJENIH 1991. GODINE U VELIKOSRPSKOJ AGRESIJI NA REPUBLIKU HRVATSKU, HRVATSKI NAROD, 2006."
UBIJENI I IDENTIFICIRANI
DALJ, MJESNO GROBLJE, LOKACIJA 1
Josip Kemenji
rođ. 1956.
Zdravko Kovčalija
rođ. 1969.
Petar Kovčalija
rođ. 1957.
DALJ, MJESNO GROBLJE, LOKACIJA 2

Drago Dalić
rođ. 1923.
Matija Hum
rođ. 1942.
Ivan Katić
rođ. 1940.
Ivan Luketić
rođ. 1925.
Gordan Kocić
rođ. 1970.
Zvonko Radić
rođ. 1963.
Ivan Redžić
rođ. 1966.
Zvonimir Šimić
rođ. 1951.
Davor Šimundža
rođ. 1962.
Zvonimir Škov
rođ. 1957.
Dragutin Šusto
rođ. 1938.
KRVAVI KOLOVOZ 1991., STRAVIČNO ETNIČKO ČIŠĆENJE ISTOČNE SLAVONIJE – DALJ, ERDUT, ALJMAŠ…
1. kolovoza 1991. Dalj – strateški pokolj Hrvata
Nakon što su 3. srpnja 1991. godine tenkovi tadašnje “JNA”, vojska i četnici prešli Dunav na mostu kod Batine i okupirali Baranju, slijedilo je zatvaranje obruča oko Vukovara i Borova i potom je srpski agresor krenuo u etničko čišćenje najistočnijeg dijela Hrvatske. Prvo se na udaru našlo selo Ćelije koje je u razdoblju od 5 – 7 srpnja razoreno, spaljeno i opljačkano uz progon njegovih žitelja, a onda su na red došli Dalj, Erdut, Aljmaš…

U ranim jutarnjim satima, 1. kolovoza te 1991. godine, započeli su najprije topnički udari na policijsku postaju u Dalju, a potom i kombinirani tenkovsko-pješački napadi četnika, rezervista, vojske, “teritorijalaca” i domaćih Srba koji su trajali neprekidno više od 10 sati. Malobrojni i slabo naoružani branitelji junački su odolijevali dok god je to bilo moguće. U prvom udaru poginulo je 39 hrvatskih branitelja (dok je tijekom Domovinskog rata na tom području ubijeno ukupno preko 500 osoba).
Narod je bježao masovno prema Osijeku i drugim mjestima izvan ugroženog područja. Slijedili su masakri nad civilima što je najvećim dijelom prepuštano “teritorijalcima”, četnicima, dobrovoljcima i domaćim ekstremistima. Brojna svjedočenja naših preživjelih govore o tomu da su najveća zla počinili upravo njihovi susjedi. Kakva je bila zločinačka narav agresora i koje je metode u etničkom čišćenju koristio, vidljivo je i iz telefonskog razgovora koji vodi jedan od oficira “JNA” s nekim od svojih nadređenih. On kaže kako će uslijediti akcija “slobodnog lova”, jer (kako je rekao) to “ne može niko da kontroliše, pa čak da su unutra i naše jedinice”.
TV prilog - Izvor HRT / Dalj 1991.
Jedini preživjeli iz Dalja: ‘Ljudi koje sam smatrao prijateljima predali su me svojim četnicima’
U četničkom napadu na PP Dalj ubijeno je 20 policajaca, 15 pripadnika ZNG-a te četiri pripadnika Civilne zaštite. Josip Čičak iz Dalja jedini je preživio, a njegovu priču prenose "24sata" (2018.g.).
Bilo je 4 sata ujutro kada su djelatnici MUP-a smješteni u zgradi Policijske postaje Dalj otkrili da su okruženi naoružanim neprijateljem. Na zgradu je ispaljen prvi tenkovski projektil a svi prozori i vrata obasuti su kišom rafala kako bi se spriječilo da i jedan od njih uspije pobjeći. Namjera daljskih četnika bila je ubiti svakoga tko se nalazi u zgradi policije.
“Njihov napad i naši pokušaji da se obranimo trajali su šest sati. U odnosu na njih, bilo nas je malo ali nismo posustajali. U trenutku kada se dogodio napad ja sam bio izvan zgrade, na svom punktu koji je bio u blizini. Vidio sam ih kako dolaze od trafostanice. Bilo ih je i na srpskoj crkvi, srpskom domu, u zgradama pored nogometnog igrališta. Ma, svuda uokolo. Počeli su pucati na zgradu meni pred očima. Utrčao sam u zgradu upozoriti dečke da smo opkoljeni sa svih strana i sa nekoliko stotina naoružanih četnika. Bilo je jasno da su dobro organizirani. Napad je bio silovit, ali mi smo se branili dosta dobro”, prisjetio se tragičnog 1. kolovoza 1991. godine Josip Čičak (58) iz Dalja koji je jedini preživio četnički napad na Policijsku postaju Dalj.
Oko 9.30 sati, kada su vidjeti da nam ne mogu ništa, dovezli su, tenk i dva transportera. Nakon treće tenkovske granate ispaljene na zgradu Čičku je bilo mi jasno da će u njoj poginuti ako ne pokuša izaći.
– Među nama je zavladala panika jer se zgrada urušavala. Nismo imali kamo. Dosta dečki je već poginulo,vidio sam ih kako leže po zgradi, a ja sam bio ranjen u noge, metak mi je okrznuo i glavu. Ni sam ne znam kako sam uspio preskočiti dva metra visok zid i otrčati prema obližnjim kućama. Uspio sam se uvući u dvorište neke kuće, nije me nitko vidio, i sakrio sam se u svinjac. Nije dugo prošlo kada sam začuo glasove. Shvatio sam da sam ja sa jedne strane zida svinjca, a oni sa druge, naslonjeni na njega. Da su me tada našli, tko zna što bi bilo sa mnom. Podvezao sam si noge, da ne krvare toliko. Tri dana sam se skrivao po okolnim kućama u kojima nije nikoga bilo, a za koje sam znao da pripadaju našim ljudima. A onda su me treći dan vidjela dvojica sumještana, ljudi koje sam smatrao prijateljima, sa kojima sam se do rata družio, a koji su me uhvatili i predali svojim četnicima – kazao je Čičak.
‘Tukli su me kundacima i kabelima’
Tom prilikom poginulo je i ubijeno 20 njegovih kolega policajaca, 15 pripadnika ZNG-a i četiri pripadnika Civilne zaštite.
– Odveli su me u svoj štab u selu. Mislio sam da će me predati vojsci no, tamo je bila hrpa bradatih i nabrijanih koji su izvadili noževe čim su me vidjeli i počeli rezati po rukama, stavljati mi nož pod vrat, tući me kundacima i kabelima. Iživljavali su se ne znam koliko, da bi me poslije odvezli u Borovo Selo. Mislio sam da će me tamo ubiti ali i tamo su me mlatili do iznemoglosti, pa opet vratili u Dalj. Noga mi je bila u katastrofalnom stanju, krvarila je još, natekla. Dali su mi samo injekciju protiv tetanusa. Imao sam sreću pa su me razmijenili 15. kolovoza kod Klise – prisjetio se agonije koju je prošao u obrani svog sela, ne vjerujući ni danas da je ostao živ. Jer svi njegovi suborci su ubijeni.

Svake godine ujutro 1.kolovoza MUP RH organizira mimohod branitelja kroz selo Dalj,do spomen ploče postavljene ispred zgrade Policijske postaje u spomen poginulim braniteljima Dalja.
Prvog kolovoza 1991. svoj život za Domovinu dali su:
Pripadnici policije: Josip Glibušić, Slavko Putnik, Đuro Butorac, Zdravko Kovčalija, Zlatko Takač, Dario Dujmović, Ivan Horvat, Jovica Matin, Željko Svalina, Goran Mihaljević, Stjepan Pavić, Mladen Palinkaš, Antun Mihaljev, Vinko Dujić, Mijo Džanko, Josip Kemenji, Boško Paradžik, Stanislav Guljašević, Petar Kovčalija, Josip Kraštek.
Pripadnici Zbora narodne garde: Ivica Abramović, Tunica Belečetić, Dragan Cesarec, Ivan Dizdar, Željko Đakalović, Stanislav Eljuga, Dražen Kiš, Dario Ligenza, Đuro Lončarek, Željko Roguljić, Branko Sabljo, Darko Sekulić, Vlado Varga, Mario Vuknić, Marko Poplašen.
Pripadnici Civilne zaštite: Ile Galić, Andrija Ripić, Drago Kovčalija, Franjo Kovčalija.
Foto: mup.rh
Damir Buljević (Predsjednik Hrvatkog društva logoraša srpskih koncentracijslih logora Podružnica Osječko-baranjske županije) podsjetio je na okupaciju hrvatskoga Podunavlja i zbivanja 31. srpnja 1991. na području današnje Općine Erdut. „Ovdje se nalazimo dan uoči samog 1. kolovoza kada su počeli zločini koje su počinili velikosrpski četnici i JNA. Ovdje je bilo devet logora i zatvora u kojima su bili hrvatski branitelji i civili, njih više od tisuću. Vrijeme nakon 1. kolovoza i nakon masakra nad hrvatskim braniteljima, policajcima i civilima je vrijeme koje je bilo strašno za ove stanovnike, za Hrvate i sav nesrpski narod u Dalju, kao i u cijeloj Općini Erdut. U spomen na sve stradale i na sve logoraše na ovom će se mjestu od sada vijoriti hrvatski barjak jer hrvatski stijeg nije tek neka krpa, već znak državnosti i znak slobode. On je i simbol svih naših ljudi, simbol naše države, slobode i pobjede u Domovinskom ratu. Smatram da bismo, mi Hrvati, trebali više isticati hrvatski barjak i pokazali koliko smo ponosni na njega, na našu hrvatsku zastavu koja će od sada biti prisutna na ovome mjestu. Svake godine ćemo ponosno podsjećati na značenje ovih datuma u domovinskoj povijesti“. 17. kolovoza 1991. nakon masakra nad Hrvatima u selu Dalju, pronađeno je tijelo hrvatskog novinara Stjepana Penića. U rujnu i listopadu, srpske paravojne postrojbe uhapsile su nekoliko hrvatskih civila i zadržali ih u policijskoj postaji. 11 zatvorenika je strijeljano a njihova tijela zakopana su u masovnoj grobnici u selu Ćelije.

Potresni dokumentarni film “Šlep za rasute terete” autentično je svjedočanstvo o egzodusu Hrvata iz Dalja, Erduta i Aljmaša, kolovoza 1991. godine, ali i o zločinima i silovanjima što su ih srpski zločinci počinili u prvim operacijama etničkog čišćenja u Europi nakon Drugoga svjetskog rata.
Izvor : Proizvodnja HRT / "Šlep za rasute terete", dokumentarni film , 2011. godina
Mogući načini dojave informacija Upravi za zatočene i nestale
Telefonom za anonimne dojave - govorni automat
072/111-111
(Javljanje operatera Uprave - birajte 2
Snimanje poruke - birajte 3)
Pismom
Uprava za zatočene i nestale
Ministarstva hrvatskih branitelja
Trg Nevenke Topalušić 1,
10 000 Zagreb
(s ili bez navođenja osobnih podataka pošiljatelja)
Elektroničkom poštom
uzndr@branitelji.hr
(Domovinski rat)
uzn2srpr@branitelji.hr
(Drugi svjetski rat i poslijeratno razdoblje)
Osobno u prostorijama Uprave
U slučaju da pri dojavi informacija navedete podatke o sebi ili svom identitetu jamčimo da će Vaši osobni podaci biti zaštićeni.
Sve eventualne troškove vezane uz dojavu informacija nadoknadit će Vam Uprava za zatočene i nestale
MINISTARSTVO HRVATSKIH BRANITELJA
Uprava za zatočene i nestale
Trg Nevenke Topalušić 1,
10 000 Zagreb
telefon: 01/2308-759
telefaks: 01/6195-951
.png)