TORDINCI
Radi očuvanja trajne uspomene na hrvatske branitelje i civile – žrtve iz Domovinskog rata stradale u pojedinačnim ili masovnim pogubljenjima tijekom velikosrpske agresije , Republika Hrvatska, dostojno je, prepoznatljivim spomen-obilježjem, označila mjesta koja trajno svjedoče o žrtvi podnesenoj u Domovinskom ratu.
Golubica je ponos i tuga. Ponos jer su hrabro branili svoj dom i državu...tuga jer su dali ono najvrijednije što su imali - svoj život. Hrvatski branitelji, civili, još uvijek neidentificirane žrtve, nisu tek slagalica brojeva, za statistiku i usporedbe, oni su Ivan, Kata, Stjepan, Mara, Ante... Najmanje što možemo učiniti jest očuvati uspomenu na sve njih – da se ne zaboravi.
Posjetom ovom mjestu zakoračili ste u sudbinu čovjeka, zakoračili ste u potvrđenu istinu, postali ste dio povijesti koja se ne zaboravlja.
Spomen-obilježje
„Ranjena golubica”


Masovna grobnica
Na području Tordinaca, otkrivene su 3 masovne grobnice s ukupno 31 ekshumiranom i 29 identificiranih osoba, kako slijedi:
1. Masovna grobnica Tordinci, lenija uz šumu Požega, lok. 4 - ekshumacija provedena 23. ožujka 2004. godine, ekshumirani posmrtni ostaci 4 osobe, identificirani posmrtni ostaci 3 osobe.
2. Masovna grobnica Tordinci, Starčev dol, lok. 5 - ekshumacija provedena 14. travnja 2004. godine, ekshumirani posmrtni ostaci 22 osobe, identificirani posmrtni ostaci 21 osobe.
3. Masovna grobnica Tordinci, ispred župnog dvora - ekshumacija provedena 4. svibnja 1999. godine, ekshumirani posmrtni ostaci 5 osoba, identificirani posmrtni ostaci 5 osoba.
Osim toag, iz pojedinačnih grobnica na području Tordinaca, u razdoblju od 16.10.1997. do 5.6.2009., ekshumirani su posmrtni ostaci 9 osoba, od kojih su identificirani posmrtni ostaci 8 osoba.
Na spomen obilježju postavljenom u srpnju 2004. godine u centru mjesta Tordinci, ispred crkve, navodi se:
"U SPOMEN NA HRVATSKE BRANITELJE I CIVILE POGUBLJENE 1991. GODINE U VELIKOSRPSKOJ AGRESIJI NA REPUBLIKU HRVATSKU, HRVATSKI NAROD, SRPANJ 2004."
UBIJENI I IDENTIFICIRANI
TORDINCI, LENIJA UZ ŠUMU, LOK.4 - MASOVNA GROBNICA
Ljuba Adžić
rođ. 1918.
Dragutin Božić
rođ. 1934.
Ivan Wagner
rođ. 1931.
TORDINCI, STARČEV DOL, LOK.5 - MASOVNA GROBNICA

Ivan Adžić
rođ. 1913.
Josip Born
rođ. 1923.
Andrija Božić
rođ. 1933.
Andrija Ištoković
rođ. 1936.
Martin Jožić
rođ. 1930.
Andrija Katić
rođ. 1940.
Stjepan Lončar
rođ. 1961.
Ivica Lovaković
rođ. 1949.
Martin Maletić
rođ. 1936.
Josip Maletić
rođ. 1939.
Ninoslav Marjanović
rođ. 1963.
Adam Mišetić
rođ. 1924.
Ivan Mrđa
rođ. 1944.
Cvitan Sesar
rođ. 1908.
Ivka Sesar
rođ. 1911.
Mile Sesar
rođ. 1932.
Stanko Sesar
rođ. 1936.
Ivan Tomšić
rođ. 1921.
Evica Tomšić
rođ. 1926.
Ivan Tomšić
rođ. 1945.
Ivan Varga
rođ. 1943.
TORDINCI, V. NAZORA 8
- MASOVNA GROBNICA
Stjepan Heteši
rođ. 1902.
Pero Jukić
rođ. 1947.
Mato Kovačević
rođ. 1954.
Ivan Pecelja
rođ. 1956.
Stjepan Živković
rođ. 1954.
TORDINCI, POJEDINAČNE GROBNICE
Kaja Jančikić
rođ. 1923.
Stjepan Kovačević
rođ. 1951.
Vlado Kurđipić
rođ. 1963.
Ljubica Lehota
rođ. 1907.
Ivan Nakić
rođ. 1952.
Ivan Parlovac
rođ. 1965.
Martin Tordinac
rođ. 1924.
Željko Turkalj
rođ. 1965.
Srpski zločini u Tordincima, 1991. godine
Tordinci su hrvatsko mjesto sjeverno od Vinkovaca u blizini srpskih sela koja su bila žarišta velikosrpske pobune u istočnoj Slavoniji: Markušica, Bobota, Trpinja i Karadžićevo.
Prvi napad na Tordince bio je 6. rujna 1991. godine. Selo je u posebno težak položaj došlo nakon okupacije Antina, 30. rujna 1991., našlo se u potpunom okruženju.
25. listopada 1991. selo je napala 12. proleterska mehanizirana brigada JNA, koja je u svome sastavu imala 60 tenkova, 90 oklopnih vozila i svu pripadajuću topničku podršku. Napadom je zapovijedao pukovnik JNA Bora Ivanović zvani Konj. Pored JNA napad na Tordince su izvršili četnici (pobunjeni Srbi) i četnici iz Srbije (Arkanovci). Branitelji su ga spremno dočekali i uništili i onesposobili 6 tenkova i tri borbeno-oklopna vozila, iz stroja je izbačeno oko 170 neprijateljskih vojnika. Agresor je bio nadmoćan u tehnici i ljudstvu pa je selo uspio okupirati.
Na Tordince je u dotadašnjim napadima palo nekoliko tisuća granata, srušeno je oko 200 kuća, a samo na crkvu Svetog Trojstva, koja je do temelja uništena, palo je stotinjak granata.
Zbog gubitaka agresor je za osvetu u Antinu ubio civile koje je držao u zatočeništvu te ubio 22 civila u Tordincima (25. listopada 1991.). Dio Hrvata odveden je u logor Begejce u Srbiji. Slijedećih dana Srbi su nastavili s ubijanjem stanovništva u Tordincima i okolnim selima. Žrtve su bacilli u masovnu grobnicu pored srušene crkve skupa sa uginulim životinjama. Pripadnici ruskog bataljuna UN-a su 3. ožujka 1992. otkrili masovnu grobnicu u kojoj je bilo 208 žrtava. Srbi su 1994. godine tijela žrtava izmjestili na više mjesta pa je kod ekshumacije 1999. godine nađeno samo 5 tijela žrtava. Tijekom 2004. Vladin ured za zatočene i nestale nastavio je iskapanja te je u nekoliko masovnih i individualnih grobnica nadomak Tordinaca pronađeno još nekoliko desetaka posmrtnih ostataka poginulih.
Na području Tordinačke župe borbeno je djelovao i bivši predsjednik Srbije Tomo Nikolić – pripadnik četničkog pokreta i četnički vojvoda. Po mnogim svjedočenjima zvanje četničkog vojvode je dobio nakon ubojstva nedužnih staraca u Antinu.
Dana 19. veljače 2016. udruga “Istinom protiv laži”podnijela je kaznenu prijavu protiv Tomislava Nikolića za ratni zločin koji je počinjen u malom slavonskom selu Antinu.
“Tomislav Nikolić je tijekom agresije na Republiku Hrvatsku, u čemu su sudjelovale i paraformacijske postrojbe, takozvani ‘Beli orlovi’ kao dio vojnog krila Srpske radikalne stranke čiji je bio potpredsjednik, krajem listopada ili početkom studenoga 1991. godine, pri obilasku te paraformacije, u mjestu Antin, izvršio ratni zločin. Naime, nakon što je slavio, uz objedovanje, piće i pjevanje četničkih pjesama, a da bi dokazao svoje velikosrpstvo, uzeo je od jednog pripadnika te formacije automatsku jurišnu pušku marke AK-47. te istom ustrijelio najmanje deset starijih zarobljenih osoba (civila), a nakon toga ih nogom gurao u obližnji bazen”.
U masovnoj grobnici u Tordincima pokapani su ubijeni Hrvati iz cijele tordinačke župe (Tordinci, Antin, Ćelije, Korođ), 208. ubijenih Hrvata. Pogubljeni su pretežito civili. U tordinačkoj grobnici su tijela žrtava bila izmiješana s lešinama životinja. Taj postupak je pokazatelj neljudskosti agresora koji je na taj način pokazao svoju patološku mržnju prema Hrvatima.
U masovnim grobnicama na području tordinačke župe u godinama nakon povrtaka pronađena je sveukupno 261 žrtva – u Tordincima 208, Antinu 17, Ćelijama 32 i Korođu 4.
Za ova monstruozna nedjela optužen je samo Bora Ivanović – zapovjednik napada na Tordince.

25. listopada 1991. – Krvava bitka za Tordince, na selo ispaljeno više tisuća granata
Na Tordince je u dotadašnjim napadima palo nekoliko tisuća granata, srušeno je oko 200 kuća, a samo na crkvu Svetog Trojstva, koja je do temelja uništena, palo je stotinjak granata.
Unatoč svim tim razaranjima, u Tordincima je nakon okupacije ostalo živjeti tridesetak osoba. Dio njih ubijen je, a neki preživjeli svjedočili su jednoj od najmračnijih posljedica velikosrpske agresije. Naime, Srbi su pobijene u Tordincima, kao i one iz susjednog Antina, pa i poginule s okolnih područja pokapali u golemu jamu, odnosno u zajedničku masovnu grobnicu iskopanu bagerom ispred porušene crkve.
Da bi se prikrio zločin, unatoč činjenici da su to radili pred očima pripadnika ruskog bataljuna UNPROFOR-a, okupacijska vlast krajem 1994. počela je posmrtne ostatke iz te grobnice premještati u više manjih. Na temelju iskaza preživjelih sudac Županijskog suda u Vukovaru donio je u svibnja 1999. naredbu o ekshumiranju posmrtnih ostataka u mjestu Tordinci.
Kod župnog ureda srušene crkve izvađeno je samo pet tijela koja su naknadno identificirana, a u grobnici su pronađene i kosti životinjskog porijekla. Tijekom 2004. Vladin ured za zatočene i nestale nastavio je iskapanja te je u nekoliko masovnih i individualnih grobnica nadomak Tordinaca pronađeno još nekoliko desetaka posmrtnih ostataka poginulih.
Ipak pretpostavlja se da je u masovnoj grobnici pred župnom crkvom bilo pokopano 208 žrtava za koje se u velikom broju ni danas ne zna gdje su.

Večernji list, 1992. godine.
25. listopada 1991. Tordinci – nepoznata herojska bitka Domovinskog rata

Bitka za Tordince 25. listopada 1991., slavonsko selo u blizini Vinkovaca, jedna je od niza junačkih bitaka Domovinskog rata nepoznatih Hrvatima i hrvatskoj javnosti.
Na ulazu u selo, branitelji Tordinaca uništili su šest tenkova JNA i tri oklopna transportera.
Prvi napad na Tordince bio je 6. rujna 1991. i taj napad je odbijen uz velike gubitke za agresora. Taj se okršaj zapravo odigrao u blizini Tordinaca. Selo je u posebno težak položaj došlo 30. rujna 1991. kada je susjedni Antin pao u srpske ruke. Tako su se Tordinci našli u potpunom okruženju.
Najveći napad na selo, iz više smjerova , bio je 25. listopada 1991. Srbi su u Tordincima sigurno imali velike gubitke jer su nakon napada na to selo odlučili pobiti civile iz Antina koje su do tada mirno držali u zarobljeništvu. Prema poslijeratnim informacijama, u tom napadu poginulo je 180-200 vojnika JNA.
Uništeno je šest tenkova , tri transportera i još je jedan dio tenkova onesposobljen. Naši gardisti su se povukli zbog nedostatka protuoklopnog naoružanja. Srbi su tek u narednih dan-dva ovladali selom.
U samim Tordincima je tih dana ubijeno dvadeset i dva civila, a jedan dio Hrvata je odveden u logor Begejce u Srbiju. U Tordincima su pokapani ubijeni Hrvati iz cijele tordinačke župe (Tordinci, Antin, Ćelije, Korođ) tako da je u selu pronađena masovna grobnica s dvjesto i osam ubijenih Hrvata.
Oni su bili bačeni bez ukopa u jamu s uginulim životinjama. U Antinu je pronađena jama sa sedamnaest ubijenih Hrvata, u Ćelijama jama s trideset i dva Hrvata i u Korođu s četvero civila.

Crkva u Tordincima (snimljeno 1991. - Televizija Beograd).
Ekshumacija posmrtnih
ostataka hrvatskih branitelja i civila.


Tordinci - posljednji ispraćaj hrvatskih branitelja i civila
(snimljeno 2004. godine)
Mogući načini dojave informacija Upravi za zatočene i nestale